AUTORICA: Ajla Subašić
“Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost” prilikom jednog intervjua izjavio je Srđanov otac. Jasna poruka koja treba da nama svima bude vodič kroz put koji vodi zajedničkoj budućnosti i putokoza koji će nas usmjeriti u suprotnom smjeru od onog na kojem su političke struje ovih prostora izgubile, a koji završava slijepom ulicom zvanom rat.
Ako se odlučite pretražiti ime Srđan Aleksić na internetu, u svakom članku pročitat’ ćete ime i nacionalnost ČOVJEKA kojeg je spasio. Ipak ovim tekstom želim naglasiti da je Srđan spasio čovjeka. Da li je on bio njegov prijatelj ili sugrađanin ili potpuni neznanac, turist u njegovom voljenom Trebinju, apsolutno nije bitno da bi se njegov čin okarakterisao herojskim.
Jednako je herojski spasiti bilo kojeg čovjeka, jer je nemoguće staviti cijenu na ljudski život i reći da je nečiji više ili manje vrijedan. Nemoguće je vrednovati jedan ovakav čin na osnovu toga ko ga je spasio.
Međutim, moguće je kvantificirati našu zahvalnost prema očuvanju života, moguće je procijeniti koliko smo naučili od Srđana. Nažalost, procjena je razočaravajuća.
Srđanu Aleksiću je 2007. godine u Sarajevu posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog odbora za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Iste godine, Radio-televizija Srbije je snimila dokumentarni film “Srđo”. Naredne, 2008. godine, više od 120 nevladinih organizacija iz regiona zatražilo je od gradskih vlasti u regionu da jednoj ulici u svojim gradovima daju ime Srđana Aleksića. Koalicija nevladinih organizacija Građanska Vojvodina inicirala je da u centru Novog Sada od 2009. godine jedan prolaz nosi ime po Srđanu Aleksiću. Potom je još nekoliko gradova u regionu jednu ulicu ili prolaz nazvalo po njemu. Skupština i Vlada Vojvodine su 2011. godine posthumno dodijelili nagradu za toleranciju Srđanu Aleksiću. Nezavisno društvo novinara Vojvodine i Udruženje BH novinari iz Bosne i Hercegovine su 2014. i 2015. godine snimili nekoliko dokumentarnih filmova inspirisanih njegovim herojstvom. Prije 12 godina ustanovljena je novinarska nagrada “Srđan Aleksić”, te je tri godine poslije postala dijelom Mreže za izgradnju mira u Bosni i Hercegovini.
Teško je čak i nabrojati sve načine i mjesta na kojima je odata počast ovom mladiću. Ime Srđana Aleksića je 15 godina čekalo na svoju ulicu u Sarajevu, a u rodnom Trebinju je još nije dočekalo, kao ni u našoj Tuzli. Treba podsjetiti da je neformalna grupa građana, podržana od strane Omladinskog pokreta “Revolt”, podnijela je inicijativu za imenovanje jedne od tuzlanskih ulica po Srđanu Aleksiću još 30. marta 2009. godine, te se do danas, tadašnja općinska uprava, današnja gradska, nije oglasila po pitanju ove inicijative.
Priča poput Srđanove nema mnogo, zbog čega je važno da je ne prepustimo zaboravu. Ipak, čini se kako se iz godine u godinu sve manje pitamo “Ko su naši današnji heroji?”. Inspirisani pričom iz Trebinja, organizaciji Građanske akcije Pančevo i Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV), a uz podršku forumZFD-a Srbija organizovali su 27.januara ove godine istoimenu tribinu. Učešće u diskusiji uzeo je i predstavnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Damir Arnaut.
Primjer paralmentarca Arnauta nam govori da, ako ste se danas probudili u Bosni i Hercegovini i željeli odati počast herojskom činu, osvijestiti buduće generacije i naučiti ih pravim vrijednostima, morate otići kilometrima van granica Bosne i Hercegovine.
Na datum kada se planetarno sjećamo žrtava Holokausta, mi se svim silama trudimo zaboraviti lokalne heroje. Pokoja sporadična ulica, polaganje cvijeća na groblju i malobrojne grupe građana i građanki okupljenih oko zajedničkih ideala ne smije biti dovoljno da bi se dokazalo da spašavanje ijednog ljudskog života nosi vrijednost spašavanja čitavog čovječanstva, kako je zapisano u svetim knjigama.
Srđan Aleksić možda u historiji ostaje zapamćen po svom posljednjem ljudskom činu, ali daleko od toga da je to bio jedini put kada je on pokazao da ima sve kvalitet jednog istinskog heroja. Plivač i glumac, među prvima je bacio pušku na zemlju na ulicama Trebinja, u nadi da će i ostali razumjeti kao i on besmisao rata i da će slijediti njegov primjer. Vidimo da su i danas svi Srđani ovog Balkana u manjini i da njihove činove bacanja pušaka zaglušuje bombardovanje ratnohuškačkom retorikom.
Kako smo kolektivno permanentno zatočeni u nekom vremenu odsustva rata gdje ne nedostaje priče o podjelama, različitosti, nacionalnosti, vjerskoj opredjeljenosti i mržnji, važno je da što više damo glas pričama u kojima zajedništvo, suživot i tolerancija igraju glavnu ulogu. U Srđanovoj priči ne možemo reći da su dobrota i ljudskost izašli kao pobjednici iz borbe, jer je cijena na kraju ipak bila ljudski život, Srđanov život. Unatoč svemu, vrijednosti koje je on imao pokazale su se kao nepobjedive.
Sir Martin Gilbert objavio je knjigu “Pravednici, nepoznati heroji holokausta” u kojoj je ispripovjedao priču od oko 20.000 ljudi koji su brojne Židove spasili od nacističkih progona. Priče se protezu od Poljske do Italije preko Francuske do Norveške. Sve su jednako vrijedne kao i Srđanova. Muzej Jevreja Bosne i Hercegovine smješten u prostorijam nekadašnjeg Starog hrama, u najstarijoj sinagogi u Bosni i Hercegovini, također ima trajnu izložbu priča o ljudima iz Bosne i Hercegovine koji su i po cijenu vlastita života spašavali Židove od Holokausta. Ova izložba je kaleidoskop prošlosti koji nam daje moć da vidimo u budućnost, a naša je odluka da li ćemo ići putem zaborava ili učiti na greškama. Heroji iz muzeja skoro da su zaboravljeni. Rijetki su posjetioci, najčešće turisti koji obilaze ovu izložbu. Priči o Srđanu prijeti ista budućnost
zatočeništva, a u najvećoj opasnosti su dobrota i ljudskost koje su neraskidive od čovječanstva.
Smijemo li dopustiti sebi i da li bi nam Srdjan oprostio da ponovimo greške iz prošlosti i da dopustimo bilo kome da otima ono najsvetije – život? Hoćemo li i možemo li sebi oprostiti da budućim generacijama uskratimo priču o herojskom činu Srđana Aleksića?
AUTORICA: Azra Musić
Obrazovanje je ljudsko pravo, javno dobro i javna odgovornost, a kao Međunarodni dan obrazovanja obilježava se 24. januar. Posvećen je jačanju uloge obrazovanja za uspostavljanje globalnog mira, razvoja i napretka. U skladu sa tim ciljem bismo svi, a posebno nadležni za razvoj i poboljšanje kvalitete obrazovanja, trebali raditi svakodnevno. Koliko se ulaže u perspektivne mlade učenike i studente, a i koliko je napretka ostvareno u razvoju samog obrazovanja možete i sami zaključiti, nakon što pročitate sljedeće podatke.
Svjesni smo činjenice da naš obrazovni sistem ne ide u korak sa vremenom i razvijenijim evropskim državama, a to je dokazalo i PISA istraživanje 2018. godine putem kojega je utvrđeno da minimalni nivo postignuća u matematici ne dostiže 58% učenika (OSCE prosjek je 24%), u prirodnim naukama je to 57% (OSCE prosjek je 22%), a u čitanju 54% (OSCE prosjek je 23%). Zaključak je da učenici nemaju osnove razumijevanja gradiva, kritičkog razmišljanja i funkcionalne pismenosti.
Još jedan od dokaza da perspektivni i vrijedni mladi ne dobivaju dovoljnu podršku od institucija zaduženih za razvoj obrazovanja je slučaj studenata Pravnog fakulteta u Tuzli koji su zamalo ostali bez prilike da učestvuju na prestižnom Vis Moot takmičenju, koje je najeminentnije takmičenje iz oblasti međunarodne trgovinske arbitraže. Razlog tome je to što Univerzitet u Tuzli nije želio platiti kotizaciju za takmičenje. Naime, ovo je peta godina zaredom da Pravni fakultet predstavlja Univerzitet na ovom takmičenju, ali i peta godina kako ekipi Pravnog fakulteta, jedinim predstavnicima Univerziteta, izostaje podrška istog u svakom smislu. Predstavnici tima su također naveli da su jedini učesnici, od 450 fakulteta i 3800 studenata, kojima fakultet ne može platiti kotizaciju.
Šta je to bitnije od pružanja podrške ovoj grupi vrijednih i talentovanih ljudi, ostaje misterija.
Nažalost, ovo nije jedini ovakav slučaj. Namještanje ispita, proslijeđivanje ispitnih pitanja odabranim studentima i ispiti koji se ne mogu položiti praznog indexa nama su već svakodnevica. Takve malverzacije već su normalizovane i duboko ukorijenjene na većini fakulteta kako u Tuzli, tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Uz ovakav obrazovni sistem teško da se možemo nadati nekom napretku, ali sretan nam svima Dan obrazovanja.
PIŠE: Almasa Bečić
Participacija (lat. participare – učestvovati, sudjelovati, učešće, biti dio nečega, dijeliti nešto, zajedničko uživanje nekog dobra) znači učestvovati u procesu identifikacije potreba, istraživanju potencijalnog rješenja, donošenju odluka i planiranju akcija unutar zajednice. U procesu razvoja demokratske političke kulture putem građanske participacije svaki građanin treba imati priliku da u lokalnoj zajednici bude aktivan i stiče potrebno iskustvo za paticipaciju na višim nivoima.
Postoji više faza građanske participacije. Prva faza podrazumijeva informisanje gdje je lokalna samouprava u obavezi da informiše svoje građane, pruži im detaljan uvid u proces predlaganja, a zatim i donošenja odluka. Druga faza, konsultacije s građanima, podrazumijeva viši stepen građanske participacije gdje se kroz određene elemente lokalna samouprava konsultuje sa građanima na određenom problemu. Posljednja faza, aktivno učešće građana u procesu donošenja odluka, je faza u kojoj građani predlažu rješenja, učestvuju u njihovoj izradi, dok lokalna samouprava donosi konačnu odluku.
Mjesto gdje započinju svi procesi jeste upravo lokalna zajednica. Iako najniži nivo demokratije i autonomije, ipak je moguće održati izravan dijalog među građanima, njihovim interesnim skupinama i politički izabranim vlastodršcima. Efikasna lokalna demokratija je stoga životno važna za više razine demokratije.
Viši nivoi demokratije su delegirani na način da odabrani pojedinci zastupaju stavove i interese lokalnih demokratija dosljedno ih braneći u sučeljavanju s drugim lokalnim demokratijama. Dosljedno braniti ne znači nametati, nego kroz argumentovan dijalog doći do rješenja koja će unaprijediti kako sam demokratski proces tako i definisanje institucija koje će te pozitivne pomake prenijeti na druge lokalne demokratije kao pozitivna iskustva.
Ojačavanjem institucija otvara se mogućnost da iste usporedbom sa sličnim rješenjima u regionu i najrazvijenijim demokratijama mogu doprinijeti modifikaciji i prilagođavanju delegirane građanske participacije lokalnih i viših demokratija s najrazvijenijim demokratijama u svijetu. U strukturi ovako uređenog sistema se nalaze najsposobniji pojedinci, a ne podobni kako je to u našem slučaju.
Da se vratimo na početak. Kakvo je stanje razvijenosti građanske participacije u našem slučaju? Recimo, u Tuzli. Konkretno u posljednja dva mjeseca na području Grada Tuzla održano je nekoliko javnih rasprava o Nacrtu budžeta kao najvažnijem dokumentu za lokalnu zajednicu, jer definiše okvire kretanja novčanih tokova u mandatnom periodu od četiri godine. Porazan je podatak da se na tim javnim raspravama nisu pojavili građani koji bi trebali da iznesu svoje ideje, prijedloge, incijative, potrebe i primjedbe.
Ovo što se dogodilo u Tuzli sumnjam da je usamljeni slučaj, te vjerujem da se stanje može preslikati na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Na ovaj način, budžeti lokalnih demokratija su potpuno otuđeni od građana i svode se tek na ličnu opservaciju i lobiranje interesnih političkih grupa koje budžete koriste po svom nahođenju. Ne ulazim u suštinu namjera istih, bilo da se radi o dobrim ili lošim, ali obično se to svede na onu narodnu: Put do pakla popločan je dobrim namjerama.
Umjesto aktivnog učešća post festum se vode ratovi na društvenim mrežama o nelogičnostima, zaboravljenim interesima građana, neuređenim ulicama, nebrizi o pristupu objektima za invalidna lica, divljim deponijama, neurednom snadbijevanju vodom i toplotnom energijom, održavanju infrastrukture, čišćenju snijega, neredovnom pranju ulica i šta sve već ne. Nezadovoljstvo na društvenim mrežama kroz kritizerstvo “stvara” nove opozicione političare koji takvo stanje koriste za ličnu promociju „braneći“ interese građana. Tada stvari kulminiraju. Građani koji su propustili priliku da kroz građansku participaciju učestvuju aktivno po mjesnim zajednicama na kreiranju trošenja budžeta, prije svega, na rješavanje njihovih problema, glasaju za političare koji su istu tu priliku propustili, te na bazi obećanja često obezbjeđuju mandate i ostvaruju lični interes. Time se ugrožava neposredna demokratija, a otvara prostor za pojedinačnu trgovinu bez ikakve građanske kontrole. Opet, po našoj narodnoj, građani od gotovine prave veresiju.
Zato, treba krenuti od prvog koraka, a to je motivacija građana za participaciju. Građani i građanke moraju slobodno govoriti vodeći računa o javno izgovorenoj riječi inzistirajući na odgovornosti onih koje su birali bez obzira na način participacije: putem glasanja, referenduma, općinskih vijeća ili vijeća mjesne zajednice, javne izložbe, te javne rasprave građani mogu participirati u procesu donošenja odluka. Također, neki od novih oblika participacije građana uključuju: samoorganiziranje građana, stvaranje različitih saveza građana, stvaranje javnog prostora kako bi raspravljali o zajedničkim projektima. Građani moraju biti svjesni da se njihov glas mora čuti i uvažavati, jer su oni jedini koji aktivno mogu uticati na situaciju i tok događaja.
Omladinski pokret Revolt raspisuje foto konkurs za učešće u izložbi “Kad jedan dan vrijedi četiri godine”. Tema izložbe su lokalni izbori 2020. Cilj izložbe je potaći kreativnost mladih na ukazivanje na probleme poput
nepravilnosti koje se dešavaju u toku predizborne kampanje, samog izbornog dana, zloupotreba položaja kandidata/kinja, te podizanje svijesti mladih ljudi o značaju izlaska na izbore kroz fotografiju.
Poziv je otvoren za mlade fotografe i fotografkinje od 15 do 30 godina sa područja cijele Bosne i Hercegovine. Na konkurs se mogu prijaviti oni/e koji se fotografijom bave profesionalno, kao i amateri /ke u području fotografije.
Uslovi za učešće u konkursu
Fotografije se trebaju poslati isključivo u digitalnom obliku, crno-bijele ili u boji. Trebaju biti optimizirane za print (300dpl, u JPEG ili JPG format, minimalno 1024px po kraćoj strani). Veličina fotografije može biti minimalno
2MB, a maksimalno 5MB. Fotografije smiju biti obrađene u okvirima osnovnih načela obrade fotografija, a intervencije poput grafičkog dizajna neće se prihvatati.
Jedan autor ili autorica može poslati najviše 5 fotografija, od kojih svaka treba imati naziv i opis fotografije (optimalno 1-3 rečenice) koji objašnjava na koji način je fotografija povezana sa temom. Sve opise i nazive fotografija slati u PDF dokumentu uz jasne naznake na koje fotografije se odnose. Uz fotografije je potrebno poslati i osnovne informacije o autoru ili autorici. Autori/autorice su lično odgovorni/e za prikazani motiv na fotografiji i/ili za eventualna kršenja autorskih prava, te slanjem fotografija daju organizatorima izložbe pravo na korištenje istih.
Rok za slanje fotografija je 23.10.2020. (petak) – 23:59h
Stručni žiri će odabrati tri najbolje fotografije, koje će biti nagrađene novčanim iznosom kako slijedi:
1.mjesto – 100KM
2.mjesto – 75KM
3.mjesto – 50KM
Nagrade će biti uručene na dan izložbe 29.10.2020, a autorima/cama koji/e dolaze iz drugih gradova bit će refundirani troškovi prevoza i obezbijeđen smještaj za vrijeme trajanja izložbe.
Fotografije se mogu poslati na e-mail [email protected] sa naznakom “Foto konkurs – Kad jedan dan vrijedi četiri godine”. Za eventualna pitanja,budite slobodni da se obratite na email [email protected] .
U solidarnosti,
Omladinski pokret „Revolt”
Sve informacije možete pronaći i na linku.
Omladinski pokret „Revolt” vas poziva da uzmete učešće u seriji događaja koji će da tretiraju problematiku brze mode, modnu industriju i njen uticaj na radnička, dječija i ženska prava. U okviru projekta „Pravo lice majice” promovisat će se mali biznisi sa područja Tuzlanskog kantona koji se bave proizvodnjom održive odjeće i modnih dodataka, kao i razmjena odjevnih predmeta (shop swap) što nastoji promovisati koncept cirkularne ekonomije.
Konstantna smjena trendova potiče mlade da redovno i često kupuju novu odjeću bez razmišljanja o njenoj kvaliteti, isplativosti i porijeku.
Glavni cilj projekta je osvještavanje mladih o problematici brze mode, efektima koje ona ima na ljude, planetu Zemlju i životinje.
Sve aktivnosti će biti održane u Tuzli sa početkom u 16h i to ovim redoslijedom:
16.09.2020. Projekcija filma „The true cost” i druženje (Atelje Ismet Mujezinović)
21.09. 2020. Radionica „Štetnost modne industrije” (Atelje Ismet Mujezinović)
23.09.2020. Shop swap (Urban BeaTZ lounge bar)
28.09.2020. Radionica „Pozitivne navike kupaca” (Atelje Ismet Mujezinović)
30.09.2020. Sajam malih biznisa (Urban BeaTZ lounge bar)
03.10.2020. Shop swap , radionica „Samostalne popravke odjeće” i projekcija filma „The clothes we wear” (Atelje Ismet Mujezinović)
Svi događaji su otvoreni i besplatni.
Projekat je finansiran od Fondacije tuzlanske zajednice.
Ukoliko imate dodatnih pitanja ili nedoumica budite slobodni da nam se obratite na [email protected] ili na broj +38762355326.
Dragi/e studenti i studentice, studentski predstavnici i predstavnice,
Omladinski pokret „Revolt” izražava punu podršku zahtjevima studenta i studentica za bezuslovni prelazak i izmjene Zakona o visokom obrazovanju. Ovim putem izražavamo potpunu spremnost i resurse da vas podržimo u vašoj borbi vršeći pritisak na kantonalne organe vlasti-Skupštinu i Vladu Tuzlanskog kantona kao odgovorne predlagače izmjena Zakona o visokom obrazovanju.
Svjedoci i svjedokinje smo stanja u kojem se poslanici Skupštine i ministrica obrazovanja izjašnjavaju putem facebook stranice i ograđuju od odgovornosti da u Skupštinu i Vladu nije upućen nikakav zahtjev za bezuslovni prelazak.
Pozivaju se na autonomiju Univerziteta koju su „postigli” zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju (“Sl. novine Tuzlanskog kantona”, br. 15/2019) zbog presude Ustavnog suda ali koja u praksi nije moguća jer izmjene Zakona o visokom obrazovanju mora predložiti Vlada Tuzlanskog kantona, a obraditi Ministarstvo obrazovanja i nauke kako stoji i u redovnom programu radu Vlade Tuzlanskog kantona za 2020.godinu, kojim se nalaže da je rok za novi prijedlog za izmjene Zakona o visokom obrazovanju maj mjesec tekuće godine. Vlada Tuzlanskog kantona je dakle i u obavezi da izvrši određene izmjene.
Okolnosti izazvane COVID-19 i javni interes za navedene izmjene, po hitnom postupku zahtijevaju bezuslovni prelazak studenata/ica u narednu godinu studija.
Nećemo dozvoliti da se studentima/icama plasira priča koja nema utemeljenje, niti ćemo dozvoliti manipulaciju studentima/icama u izbornoj godini.
U vrijeme pandemije cijela akademska zajednica je trpila razne pritiske i opterećenja, socio-ekonomske gubitke koji će se evidentno povećati ukoliko nadležni organi ne dozvole studentima/icama bezuslovni prelazak u narednu godinu studija što bi im donijelo psihološko i finansijsko rasterećenje.
Omladinski pokret „Revolt”, na isti dan na koji vam upućujemo ovo pismo, je uputio zahtjeve na adrese predsjednika Skupštine, Komisije za obrazovanje i nauku Skupštine Tuzlanskog kantona, premijera Vlade Tuzlanskog kantona i ministrice za obrazovanje Tuzlanskog kantona koji se više ne mogu ograđivati niti pravdati da nikakve zahtjeve nisu zaprimili.
Izražavamo potpunu spremnost za organizaciju i/ili podršku protesta ukoliko se zahtjevi studenata/ica budu dalje ignorisali. Otvoreni smo za saradnju, studentsko organizovanje i otpor vlasti koja nema sluha za potrebe studenata/ica. Kao pokret nastao na studentskom organizovanju i otporu strukturama koje nemaju sluha za potrebe studenata/ica od 2005. većinu našeg Pokreta, aktivista i aktivistkinja čine upravo studenti i studentice Univerziteta u Tuzli. Ovim putem vas pozivamo da izrazite spremnost za sastankom i/ili planiranje daljih koraka zajednički. Smatramo da možemo doprinijeti studentskoj borbi, a pozivajući se na prošlost organizacije masovnih studentskih protesta (2005-2009) i ispunjenje studentskih zahtjeva koje se desilo nakon tih istih protesta.
Pismo podrške je upućeno i na adresu Studentskog parlamenta Univerziteta u Tuzli.
Možete nas kontaktirati u bilo koje vrijeme na [email protected] ; mobitel 062355326 ili posjetiti naše prostorije na adresi Đorđa Mihajlovića 4. (bivša redakcija Vesta radio).
Vrijeme je da studenti i studentice pruže otpor i budu nosioci i nositeljke promjena!
U solidarnosti,
Omladinski pokret „Revolt”
Izvor fotografije: Klix.ba
Omladinski pokret Revolt strogo osuđuje današnji huliganski napad koji je rezultirao gađanjem antifašističkih udruženja u Mostaru bakljama, kamenicama i bocama. Prilikom izlaska sa Partizanskog groblja blizu 2.000 članova antifašističkih udruženja iz BiH i regije došlo je do nemilih scena kada su sa suprotne strane ulice poletjele staklene boce, kamenice i baklje.
Važnost društveno-političke promjene koje su revolucionarnim putem izveli Partizani u Drugom svjetskom ratu u borbi protiv okupatora je neminovna, a današnji čin svjedoči o tome koliko je tadašnja revolucija tumačena kao neshvatljiv i neprihvatljiv historijski ekces, a pobjeda snaga revolucija kao istinska nacionalna tragedija koja je za posljedicu imala navodnu ugroženost tzv.nacionalnih interesa. Čin svjedoči i o tome da je potrebno dekonstruisati niz historijskih stereotipa i revizionističkih mitova! Fašistička kultura nasilja podrazumijeva uništavanje zajednica, a današnji čin nosi fašistička obilježja.
Napad na antifašiste/kinje je izraz osnaživanja fašističke politike i njenog uticaja na društvo u cijelini. Ovaj incident nas neće obeshrabriti, nego ćemo još jače zajedno raditi na afirmaciji antifašističkih vrijednosti i očuvanju antifašističkog naslijeđa.
Podsjećamo da su antifašističke tekovine i vrijednosti su univerzalne, bezvremenske i civilizacijske.
Smrt fašizmu, sloboda narodu!
