JEZIK I MLADI – Dan maternjeg jezika
Od 2000. godine u svijetu se, u skladu sa zaključkom UNESCO-a, obiležava 21. februar kao Dan maternjeg jezika, koji je dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja. Briga o maternjem jeziku je način dokazivanja svijesti o vlastitom identitetu, ali i veoma osjetljivo mjesto tolerancije prema drugom i drugačijem.
Sam pojam tolerancije u Bosni i Hercegovini je osjetljivo pitanje o kome se često diskutuje ali je postizanje potpune tolerancije prema drugom i drugačijem udaljen cilj. Na teritoriji Bosne i Hercegovine je čak i pitanje o maternjem jeziku jako kontroverzno. Bosna i Hercegovina ima tri zvanična jezika, bosanski, hrvatski i srpski. Koji je onda zapravo naš maternji jezik?
Često se poteže i pitanje toga jesu li to zapravo tri ista jezika, a pitanje koje se, potaknuto općeprisutnom nacionalostičkom retorikom, najčešće povlači u medijima je postoji li bosanski jezik? Sama polemika o postojanju maternjeg jezika je oštar i nizak udarac na nacionalni identitet jedne nacije. Jedan od glavnih faktora formiranja nacionalnog identiteta i osjećaja nacionalne pripadnosti jednog naroda je njihov jezik. Ako se jednoj naciji pokuša oduzeti i diskreditovati njihov jezik, šta uopće ostaje?
To je jedan od glavnih razloga zašto nam je obilježavanje Dana maternjeg jezika važno. Jezik je povezan uz sve sfere društva, te je bitno da ga svi članovi društva poznaju i znaju upotrebljavati. Svjedoci smo mnogih situacija kada se iz nepismenosti i manjka vokabulara izrode pogrešna mišljenja. Usljed manjka vokabulara javlja se i frustracija jer osoba ne može da pronađe riječi i termine koji bi, na pravi način, iskazali njihova osjećanja i mišljenja. Osnove formiranja kritičkog mišljenja je upravo razumijevanje jezika, te od ljudi koji ne poznaju svoj maternji jezik ne možemo ni očekivati visok stepen razvijenog kritičkog mišljenja. Veliki dio društva, pogotovo mladih, podcjenjuje važnost jezika. Vode se onim “Ma šta će meni časovi maternjeg jezika, pa znam pričati”, iako poznavanje maternjeg jezika obuhvata puno više aspekata od “pričanja”.
Osim negiranja postojanja bosanskog jezika, što je nedvojbeno najveći problem s kojim se suočavamo, postoji još niz problema. Pod uticajem društvenih mreža i globalnog uticaja američke filmske industrije, mladi sve češće u svakodnevnom životu koriste engleski jezik umjesto svog maternjeg. Ustaljeni izrazi i pojedine riječi ili kompletne rečenice na engleskom jeziku, vjerujem da smo se svi barem jednom našli u situaciji da nesvjesno mozak “prebacimo” na engleski. Naravno da postoje riječi u engleskom jeziku, a i ostalim stranim jezicima, za koje nemamo zamjenu u bosanskom, ali zašto toliko često koristimo strane riječi za koje imamo savršene alternative u vlastitom jeziku? Nažalost, mladi su danas u nedostatku kvalitetnih i dobro promovisanih domaćih sadržaja toliko izloženi stranim sadržajima da je njihov vokabular širi u stranim jezicima nego u maternjem jeziku, te se bolje mogu izraziti upravo na tom jeziku kojem su konstantno izloženi. Osim toga, korištenje stranog jezika često postavlja neki vid “emocionalnog zida” između onoga što osjećamo i vokaliziranja tih osjećaja. Upravo zbog toga se mnogi osjećaju ugodnije kada koriste neki strani jezik pri razgovorima o emocijama i intimnim stvarima. Činjenica da su mladi vještiji i opušteniji u korištenju stranih jezika nego njhovog maternjeg jezika, može biti porazna za nas kao društvo.
Mladi često osjećaju i određenu dozu odbojnosti prema domaćim sadržajima, bez obzira jesu li to domaći filmovi, serije ili knjige. Razlog tome su najčešće predrasude koje mladi razvijaju jer se spominje, preporučuje i promoviše samo određeni broj sadržaja koji su međusobno slični, pa se stvara slika da imamo samo tih nekoliko, tematski skoro identičnih, serija i filmova. Veća ulaganja u kulturu, književnost i filmsku industriju Bosne i Hercegovine, te promocija domaćih sadržaja, pomogla bi mladima da se više povežu sa svojom kulturom i maternjim jezikom.
Dan maternjeg jezika je idealna prilika da se podsjetimo koliko je naš jezik lijep i vrijedan. Ako se mi ne ponosimo vlastitim jezikom, ni od drugih ne možemo očekivati poštovanje. Jezik je važna komponenta našeg identitera, te ga trebamo cijeniti u skladu s tim.
