Gdje je naše obrazovanje danas? Ulažemo li u obrazovanje i, ako da, koliko? Dovoljno da bi zadovoljili osnovne kriterije tržišta rada ili, pak, nedovoljno? U kojoj mjeri su učenici nakon završenog obaveznog obrazovanja spremni za nastavak školovanja, uključivanje u proces rada, te aktivno sudjelovanje u društvu? Da li nam je potrebna deveta godina osnovne škole koja bi trebala da ima afirmativnu ulogu u adaptaciji i pripremi djece u daljem obrazovanju? Koliko se djeca uče upotrebljivom znanju?
Kada bilo kojeg građanina Bosne i Hercegovine pitate da procijeni kvalitet obrazovanja, uglavnom prednjače negativne ocjene. Da nam forma mijenja suštinu, da reprodukcija znanja zasjenjuje inovativnost pojedinaca, svima je kristalno jasno.
Da su građani koji su davali negativne ocjene upravu, pokazuje i PISA. Program za međunarodnu procjenu postignuća učenika najveće je svjetsko istraživanje u obrazovanju u kojem je već učestvovalo preko milion djece. PISA mjeri funkcionalno znanje, vještine i kompetencije učenika, odnosno njihovu sposobnost za rješavanje problema, te ukazuje na to koliko je znanje koje učenici posjeduju primjenjivo u daljnjem životu. Također, nudi objektivne, međunarodno mjerljive rezultate.
Osim o znanju i vještinama učenika, PISA prikuplja podatke o individualnim, školskim i sistemskim faktorima koji imaju uticaj na postignuća učenika i pruža indikatore trenda. Uzorak istraživanja čini reprezentativni uzorak petnaestogodišnjih učenika.
U decembru ove godine, navršava se godina od zvanične objave rezultata međunarodnog PISA (Programme for International Student Assessment) istraživanja u organizaciji Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH, u kojem je 2018.godine po prvi puta učestvovala i Bosna i Hercegovina. Zauzeli smo tada 62. od ukupno 79. mjesta. Rezultati su to kompetentnosti, znanja i vještina naših učenika. Upravo tada se pokazalo da je svaki drugi učenik u BiH funkcionalno nepismen. Šta to znači? Pa, ukratko, to da ono što učimo u školama, ne znamo praktično primijeniti. Neke je to začudilo, dok druge pak nije. Svakako da je neizbiježno prihvatiti ovako loš rezultat. Ali, jedno je sigurno – potrebno je poduzeti konretne korake ka poboljšanju obrazovanja. Dobili smo tada i izvještaj od 170 stranica, ali čemu i zašto ako se ništa ne radi po pitanju poboljšanja rezultata? Smisao ovog teksta je da podsjeti da smo za ovu godinu dana bar pokušali unaprijediti, popraviti ili bar, prozvati odgovorne za dio sadržaja od gore navedenog izvještaja.
PISA je jedan od pokazatelja ekonomskog razvoja. U istraživanju naravno prednjače razvijene zemlje, Kina i Singapur, ali ne zaostaju ni zemlje regiona, pa je tako Slovenija zauzela 21. mjesto, 29. Hrvatska, Srbija 45., Crna Gora 52., dok su Sjeverna Makedonija i Albanija zauzele niža mjesta od BiH. Dakle, funkcionalno nepismeni. Pismeni, a pismenost ne znamo iskoristiti.
Matematika, čitanje, prirodne nauke. Niti u jednom nismo briljirali, čak štaviše, pali smo ispod prosjeka.
Ženeta Džumhur iz Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH (APOSO), pod čijom je mjerodavnošću i pokroviteljstvom Organizacija za ekonomski razvoj i saradnju (OECD) i organizirano PISA istraživanje u BiH istakla je da “rješenja u vidu preporuka postoje, i dio su izvještaja. Ono što ohrabruje jeste da učenici u Bosni i Hercegovini općenito imaju pozitivan stav prema obrazovanju. Preko 85% njih vjeruje da će im obrazovanje osigurati bolju budućnost i zaposlenje te da se trud u obrazovanju isplati.”
Također, šef Delegacije EU i specijalni predstavnik EU u BiH ambasador Johann Sattler potcrtao je važnost shvatanja PISA rezultata i preporuka kao početka važnih promjena kao što je bio i slučaj Austrije u kojoj je objavljivanje PISA rezultata svojevremeno izazvalo veliki šok i potaklo brojne promjene. Pored njega, šefica misije OSCE-a u BiH Kathleen Kavalec kazala je kako se također nada da će podaci koje je BiH dobila PISA testiranjem biti od koristi u procesu unaprjeđenja obrazovnog sistema u BiH te najavila i dalju podršku obrazovnim vlastima u BiH na tom putu.
Iako ovaj tip istraživanja daje vlastima objektivne i mjerljive pokazatelje stanja u obrazovnim sistemima i uspješnosti obrazovnih politika, a sve to u međunarodnom kontekstu, izgleda da naše vlasti nisu još uvijek spremne za napredak. Jer, one zemlje koje žele napredak, poput Norveške, Estonije, Slovenije, Njemačke i Singapura, kontinuirano vrše poboljšanja svojih obrazovnih sistema i prilagođavaju ih tržištu rada na osnovu pokazatelja ovih istraživanja.
PISA, koja obuhvata 90 posto svjetske ekonomije i predstavlja jedan od indikatora za ekonomski razvoj, smatra se ”rudnikom podataka” čija primjena može unaprijediti put ka budućnosti jedne zemlje. Naša ekonomija, bar zasad, ne vidi svjetlo na kraju tunela.
Iako ispituju znanja i kompetencije petnaestogodišnjaka iz čitalačke i matematičke pismenosti, te prirodnih nauka, istraživanja nemaju dodirnih tačaka sa školskim planovima i programima (apstraktnim stvarima), već na primjerima i problemima iz stvarnog, realnog svijeta i svakodnevnog života.
PISA ne treba da bude shvaćena kao takmičenje među ekonomijama. Dapače, ona treba da bude samo sistem usporedbe i sistem pronalaženja najboljeg načina sprovedbe naučenog u praktično. Drugim riječima, zemlje trebaju učiti jedne od drugih. Treba pratiti trendove kroz vrijeme, one pozitivne primjere koji dokazano djeluju, te ih sistematično ubacivati u svoj rad.
Ne košta puno, a vrijedi mnogo. Uzimajući u obzir broj učenika kroz tri godine školovanja, BiH je za ovo istraživanje izdvojila 1 KM po učeniku, a najveći dio troškova podmiren je zahvaljujući podršci međunarodnih partnera. Pored nadležnih ministarstava, podršku su pružili i međunarodni partneri, i to: Ambasada SAD-a u BiH, UNICEF u BiH, Ambasada Norveške, Delegacija EU u BiH, Misija OSCE-a u BiH, Save the Children i Fond otvoreno društvo.
Međutim, u uslovima u kakvim je Bosna i Hercegovina koja ima 12 ministarstava nadležnih za obrazovanje (10 kantona u Federaciji BiH, 2 entiteta), te još dva koja koordiniraju ovu oblast, postavlja se pitanje kako bi se pokrenule ikakve promjene u tako decentralizovanom ustrojstvu. Ali, tu priča ne smije stati. Slično našem sistemu su i Švicarska, Belgija, Njemačka, pa čak i SAD koje su na vrhu ljestvice PISA istraživanja. Sve su to uspješne ekonomije koje obrazuju kvalitetne kadrove za dalji rad. Dakle, može se. Sinergijom, bez obzira na različite nadležnosti, kvalitet se može osigurati.
Mjerenje postignuća, podučavanje i učenje, razvoj i provedba obrazovne politike, i naposlijetku – inovacije i implikacija na politike obrazovanja i osposobljavanja. Sve su to vrijednosti PISA istraživanja koje pomažu poboljšati obrazovanje jedne zemlje. A temelj svakog društva je ulaganje u mlade. Stoga, bitno je zahtijevati kvalitetno svrsishodno obrazovanje.
Nivo uspjeha svakog posla, pa i obrazovanja se mjeri rezultatima, a ne argumentima poput: “Svi naši kad odu tamo, briljiraju”, jer iz te argumentacije se može izvesti samo jedan zaključak – da naša mlada raja nije kriva ni za šta, nego da je nema ko usmjeriti. Rezultati su mjerljivi u svim zemljama, osim u našoj gdje je važno ”da si prisutan na poslu, a ne šta si za vrijeme radnog vremena uradio”. Naravno da se ovakva filozofija ne odnosi na ciljano školovanje naše mlade raje za ino-tržište gdje precizno znamo koliko će inženjera tehničkih nauka, doktora i ostalih medicinskih radnika, varioca, građevinskih radnika trebati Njemačkoj, Švicarskoj, Belgiji i ostalim zemljama EU u narednih deset godina. Samo kad bi se sjetili, mogli bi imati iste planove za školovanje te iste raje u soptvenoj zemlji. Ti planovi bi bili dobra osnova za paradigmu u obrazovanju. Potrebno nam je obrazovanje za poslove budućnosti, a ne budućnost bez posla.
Mladi koji se školuju danas trebali bi kroz kvalitetan obrazovni sistem pridobiti znanja, vještine i kompetencije kojima će odgovoriti na društvene i ekonomske izazove budućnosti, te biti osposobljeni za ostvarivanje ciljeva kroz dinamičke planove i programe uz pomoć suvislene strategije naše države uklopljene u potrebe i mogućnosti, prije svega, sebe same. Znanja moraju biti funkcionalna, primjenjiva na stvarne situacije i život koji se svakodnevno mijenja. Logičan slijed je da je vrijeme za reformu obrazovanja.
Smjer reforme mora pratiti potrebe privrednog i infrastrukturnog razvoja, te stečeno znanje praktično primijeniti kroz usklađivanje nastavnog plana i programa, praćeno jačanjem kompetencija nastavnika u realizaciji nastave koja će biti fokusirana na ocjenjivanju znanja i njihovu funkcionalnost. Sve to bi trebalo biti popraćeno širom javnom podrškom kroz edukacije nastavnika uz metodički pristup koji za cilj ima postići željeni efekat. Potrebno je izbjeći sistem reprodukcije i uključiti sistem povezivanjna, logičkog i kritičkog razmišljanja.
Potencijal naših zdravih i nadarenih mladih ljudi postoji. Taj potencijal mora biti drugačije usmjeren nego do sada. Koliko ćemo biti svjesni toga, pokazat’ će se uskoro – već 2021. godine prilikom sljedećeg PISA istraživanja. Naravno, ako se naše vlasti odluče na kontinuirani proces učestvovanja u njemu. Najgora stvar bi bila ponoviti iste rezultate. Sve je do nas.
