Međunarodni dan mladih 20 godina kasnije
PIŠE: Almasa Bečić
Jučer smo obilježili Međunaroni dan mladih. Navršena je tačno 21 godina otkad je Generalna skupština Ujedinjenih nacija donijela rezoluciju o proglašenju 12.augusta kao Međunaronog dana mladih.
Posebno na taj dan, nastoji se podići svijest o stalnim pitanjima s kojima se susreću mladi širom svijeta – onim obrazovnim, socio-ekonomskim, kulturnim, ali i svim ostalim. U skladu s tim, brojna udruženja mladih, te nevladine organizacije kroz razne aktivnosti slave ovaj dan, a sve u svrhu promocije rada, znanja i vještina mladih i stavljanja fokusa na mlade ljude.
Ovogodišnja tema bila je „Angažiranje mladih za globalno djelovanje“ kojom su se željeli istaknuti načini na koje angažman mladih kako na lokalnom, tako i na državnom i globalnom nivou obogaćuje nacionalne i multilateralne institucije i procese, kao i da se izvuku poruke o tome kako se zastupljenost mladih i njihov angažman u formalnoj instituciji može značajno poboljšati.
Nažalost, kao i u mnogo drugih stvari, mi smo na repu aktuelnih pitanja. Mladi ljudi u našoj državi nisu riješili osnovne pretpostavke za svoj angažman naivno čekajući da to neko u njihovo ime učini. Takav stav doveo je do potpunog isključenja mladih ljudi kao pokretača pozitivnih promjena u budućnosti zbog odsustva proaktivnog uključivanja u rušenju barijera koje su prepreka njihovoj kreativnosti, entuzijazmu, energiji, a nalaze se na svakom koraku.
Potpuno odsustvo institucija koje bi svakodnevno morale da rješavaju probleme svih građana, pa i probleme mladih dovelo nas je u ovakvo stanje. Umjesto da se institucije jačaju u smislu što kvalitetnije kadrovske i tehničke osposobljenosti da bi mogle odgovoriti trenutku, iste samo formalno egzistiraju popunjene partijskim poslušnicima. Na taj način, institucije gube funkcionalni smisao i postaju samo forma bez suštine. Ne možemo pobjeći od utiska da su one predstava ostatku civiliziranog svijeta, a ne prva adresa za rješavanje problema građana, pa i mladih.
Kao posljedica urušavanja institucija, njihovu ulogu „preuzimaju“ političke stranke koje institucije koriste za smještanje podobnih zaslužnika koji glumački igraju ulogu kamenih spavača i za svaki problem imaju isti odgovor „drugi su krivi, a ne mi“. Glavno oružje koje koriste je nepotizam kao način formalnog „iskazivanja“ brige za državu i građane praveći mrežu za bilo kakve promjene koje će ugroziti njihove lične interese. Sposobni, kreativni, ambiciozni, odgovorni mladi ljudi protiv ove mreže nemaju šansu, te istu traže u državama koje su davno razvile institucije u funkcionalnom i formalnom, a ne samo formalnom smislu.
S vremena na vrijeme, a pogotovo ovim ili sličnim prigodama, čelnici tih istih institucija umjesto preuzimanja odgovornosti za vlastiti nerad izražavaju zabrinutost za položaj građana i mladih posipajući se pepelom razbijenih snova, očekivanja i nadanja mladih ljudi ove države.
Kako drugačije shvatiti stav Ministarstva civilnih poslova BiH povodom ovog dana kada kažu:
“Svjesni činjenice da će posljedice prouzročene pandemijom COVID-19 ostaviti traga na budućnost mladih, Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine koristi priliku da, na današnji dan, kada proslavljamo još jedan Međunarodni dan mladih, pozove sve nivoe vlasti u Bosni i Hercegovini i mlade da zajednički uložimo dodatni napor da Bosnu i Hercegovinu učinimo zemljom u kojoj će mladi ljudi ostajati, živjeti i raditi, razvijati se i napredovati i participirati u donošenju odluka i tako izbjeći njihov odlazak iz domovine, navode iz Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine.”
Kako onda da se mladi ljudi koji nisu riješili svoja osnovna pitanja uključe u moderni pristup aktuelnim pitanjima kako to sugeriše UN svojim obraćanjem:
“Omogućavanje uključivanja mladih u formalne političke mehanizme povećava pravičnost političkih procesa smanjenjem demokratskog deficita, doprinosi boljim i održivijim politikama, a ima i simboličku važnost koja može dodatno pridonijeti vraćanju povjerenja u javne institucije, naročito među mladima. Pored toga, velika većina izazova s kojima se čovječanstvo trenutno suočava, poput epidemije COVID-19 i klimatskih promjena, zahtijeva usklađeno globalno djelovanje i značajno angažiranje i sudjelovanje mladih kako bi se efikasno riješilo”.
Svoje razočarenje, mladi liječe odlaskom koji je postao trend marketinški podržan objavama bogatih država o njihovoj potrebi za baš takvom populacijom, besplatno školovanom, razočaranom svojom budućnošću na ovim prostorima.
Nažalost, ta budućnost nije svijetla, jer njihovim odlaskom sve manje je nade u mogućnost promjene ovakvog stanja, zahvaljujući činjenici da su upravo mladi ljudi trebali biti nosioci promjena, a ne samo nijemi posmatrači.
Od onih koji su ostali najmanje šta se očekuje je da traže odgovornost za nečinjenje onih koji su plaćeni da rješavaju probleme, a ne da ih prezentiraju. Probleme mladih mogu riješiti samo mladi ljudi udruženi sa zajedničkim ciljem.
