U periodu od 6. septembra do 5. oktobra imali smo priliku svjedočiti predizbornoj kampanji u Bosni i Hercegovini. Sami izbori nisu donijeli mnogo promjene, ali je kampanja, pored ustaljenih metoda, donijela i nove načine privlačenja pažnje birača. Stranke su po ko zna koji put koristile razne metode kupovine glasova i pritisaka na birače, ali smo vidjeli i veće prisustvo kandidata na drušvenim mrežama nego ranije. Koliko god da je pohvalno to što i stranke sa naših prostora konačno idu u korak sa vremenom, toliko su društvene mreže i zloupotrebljivane. To se najviše dalo primijetiti u periodu prije zvaničnog početka predizborne kampanje, kada su kandidati pokušali pronaći rupe u zakonu kroz koje se mogu provući i početi promociju svoje kandidature malo ranije od dozvoljenog. Neki su u ovom naumu uspjeli, dok su većinu nevladine organizacije koje se bave izborima u Bosni i Hercegovini uspjele “uhvatiti”, te su dobili zaslužene kazne. Njima možemo reći samo – više sreće drugi put! Osim kršenja zakona koji se tiču preuranjene kampanje, tokom ove predizborne kampanje imali smo priliku vidjeti još neke zanimljive situacije, a njih ćemo se dotaći u nastavku teksta.

(više…)

Pročitaj više...

Na današnji dan prije tačno 55 godina poslana je prva poruka, što je obilježilo početak
informatičke revolucije koja nas je dovela do interneta koji imamo danas. Kroz godine smo u sve
segmente svog svakodnevng života, skoro hipnotisano, integrisali upotrebu interneta, ne
razmišljajući o mogućim posljedicama. Internet je trenutno, uz ubrzan razvoj vještačke
inteligencije i mogućnosti koje ona donosi sa sobom, vrlo moćan alat, koji postaje izrazito
opasan kada se nađe u pogrešnim rukama. Svjedočimo sve češćoj zloupotrebi interneta kroz
prevare, krađu identiteta, pojavu tzv. „deepfake-a“, anonimno dijeljenje eksplicitnih sadržaja.
Ukoliko ste se nekada zapitali kako se naše nadleže institucije nose sa ovom situacijom, imamo
odgovor za vas – nikako! Zajedno sa većinom populacije i naše institucije su odlučile internet
smatrati samo bajkovitim mjestom gdje možemo dijeliti viceve i kulinarske recepte, a koje nema
nikakvu važniju pozadinu. Iz tog stava rezultirala je i činjenica da u zakonodavstvu naše države
internet nije definisan javni prostor, te se samim time nasilje na internetu ne može sankcionisati.
Ova činjenica otvara savršenu priliku nasilnicima da svoje frustracije prenesu u online sferu, te
bez straha, neometano uništavaju nebrojeno puno života.
Problem o kome se u regionu sve češće govori je pojavljivanje grupa na društvenim mrežama
koje nude viši nivo diskrecije, poput Discorda i Telegrama, u kojima se dijele eksplicitne
fotografije i videi žena, te maloljetnička pornografija. Sadržaji koji se distribuiraju putem tih
grupa su u većini slučajeva podijeljeni bez pristanka osobe koja se nalazi na fotografijama i
videima. Dijele ih oni koji su prvobitno došli do tih sadržaja kroz manipulaciju i prisilu, a većina
žena uopšte ne bude svjesna gdje su njihove fotografije završile i na koje načine su
zloupotrijebljene. Cilj ovih grupa je isključivo mizogena potreba za javnim ponižavanjem i
degradiranjem žena, dok muškarci za iste stvari dobivaju pohvale i odobravanje društva. Uz
pritisak i angažman građana, u Srbiji su neke od ovih Telegram grupa uspješno ugašene, ali to
ipak nije dugoročno rješenje problema. Slične grupe postoje i u našem gradu, kantonu, državi, ali
one još čekaju na gašenje.
Pored sveprisutne mizoginije kojoj svjedočimo svakodnevno na sve strašnijim i strašnijim
primjerima, alarmatnan problem je i nekompetentnost institucija da djeluju i zaštite žene koje se
nađu o ovoj situaciji, te adekvatno kazne nasilnike. Veliki broj nadležnih za rješavanje ovog
problema posjeduje manje znanja o internetu nego jedan prosječni srednjoškolac. Postoje i oni
koji ovaj problem ne smatraju nečim važnim jer „je dobila ono što je tražila“ i „što se slikala, ako
nije htjela da je gledaju“, te se ne žele zamarati rješavajući ga (prevedeno: radeći svoj posao).
Ako se nekim slučajem zadesite na nekoj od sjednica zakonodavnih tijela u našoj državi i pitate
šta naši izabrani predstavnici planiraju uraditi da se suzbiju pojave poput „deepfake-a“ i grupa za
distribuciju eksplicitnih sadržaja na Telegramu i Discordu, vjerovatno će vas samo zbunjeno
pogledati i odšetati razmišljajući o tome šta je sad pa to. O tome da će se institucije same
angažovati u rješavanju ovog problema, smiješno je i govoriti. Doduše, mnoge stvari u ovoj
državi su smiješne.

U nastavku teksta možete pročitati anonimni intervju sa djevojkom koja je doživjela cyber
nasilje:
OP Revolt: Da li biste nam mogli reći nešto o vašem isksutvu sa cyber nasiljem? Šta vam se
desilo i kako ste došli do saznanja da se vaše fotografije koriste u takve svrhe?
Sagovornica: Doživjela sam cyber nasilje kada je netko napravio lažni profil na Instagramu
koristeći moje osobne podatke i fotografije. Ova osoba je dodavala lažni seksualni sadržaj te je
poticala pratitelje da se pretplate na pornografske stranice. Saznala sam za ovaj profil kada mi ga
je poslao prijatelj.
OP Revolt: Nakon što ste to saznali da li ste slučaj prijavili policiji? Možete li nam reći nešto
više o tome kako se to odvilo?
Sagovornica: Nakon što sam saznala za lažni profil, odmah sam ga prijavila policiji sljedeći dan.
Do sada sam se više puta suočavala sličnim situacijama, ali nisam ništa konkretno poduzela.
Međutim, s obzirom na to da se ovaj put radilo o lažnom seksualnom sadržaju, osjećala sam da je
važno djelovati odmah.
OP Revolt: Na koji način su nadležni organi reagovali na vaš slučaj? Nakon koliko vremena ste
dobili odgovor od nadležnih organa?
Sagovornica: Nadležni organi su uzeli moje podatke i nakon nekoliko dana došli su na moju
kućnu adresu. Obavijestili su me da nemaju nikakve informacije o osobi koja je stvorila lažni
profil i da se ovakvi slučajevi stalno događaju drugima. Preporučili su mi da izbrisem svoje slike
s društvenih mreža kako bih se zaštitila. Međutim, smatram da to nije nikakvo rješenje i osjećam
se nezaštićeno u ovoj državi.
OP Revolt: Da li je ikakvo rješenje proizašlo iz vaše prijave?
Sagovornica: Kao što sam već spomenula, smatram da brisanje svojih slika s društvenih mreža
nije rješenje. Policija je nažalost odradila ovaj slučaj vrlo površno, što dodatno doprinosi
osjećaju nesigurnosti i nezaštićenosti. Očekivala sam temeljitiju istragu i veći angažman u
rješavanju ovog problema, koji se čini sveprisutnim u našoj zajednici.
OP Revolt: Kako se na kraju osjećate u vezi svega? Šta mislite da je potrebno promijeniti kada je
u pitanju reakcija nadležnih organa?
Sagovornica: Na kraju se osjećam razočarano i nesigurno. Ova situacija nije samo ostavila
emocionalne ožiljke, već i potaknula osjećaj ranjivosti. Smatram da je potrebno hitno unaprijediti
reakciju nadležnih organa. Trebali bi osigurati temeljitije istrage, pružiti podršku žrtvama i
educirati se o specifičnostima cyber nasilja. Također, važno je razviti jasnije smjernice za zaštitu
građana u digitalnom okruženju kako bismo se svi osjećali sigurnije.

Pročitaj više...