Zašto nas se (ne) tiče rasizam u Americi?!
Zašto nas se (ne) tiče rasizam u Americi
25. maj je dan kada u u Minesotti (SAD) ubijen George Floyd od strane policijskog službenika. 9 minuta je policajac klečao na vratu građana dok se George gušio i izgovarao što danas milioni ljudi u svijetu izgovaraju u glas: “I can’t breathe”. Ne mogu disati.
George je još jedna osoba koja je ubijena zbog policijske brutalnosti pod okriljem rasizma.
Ubistvo George Floyd-a je kap koja je prelila čašu naciji koga stotinama godina pati, u svijetu u kome su ljudi zbog boje kože svakodnevno diskriminisani i žive u strahu.
Omladinski Pokret Revolt se 06.06.2020. pridružio protestnom performasu u solidarnosti sa žrtvama rasizma širom svijeta.
U Bosni i Hercegovini rasizam nekima nije tako očigledan: zamaskiran je u “tradiciji, kulturalnim normama” i slično. Prsti se upiru u SAD i države sa većim procentom rasno-mješovitog stanovništva, govori se kako to nije naše, kako mi “nemamo tih problema” i kako nas se ne tiče.
Koliko je to zapravo tačno?
Sjetimo se svakog puta kada smo na ulicama, u marketima pa i u državnim institucijama vidjeli pripadnika/cu romske polulacije, kako stoje sa strane i “čekaju svoj red”.
Sjetimo se svakog migranta koji obara pogled kada vidi policajca i sjetimo se svih vijesti kako su migranti brutalno pretučeni, pa i ubijani.
Sjetimo se razdvajanja migranata u autobusima od ostalog bijelog stanovništva u ovoj istoj Bosni i Hercegovini koje podsjeća na onomad segregaciju u Americi i to baš kada je Rosa Parks 1.decembra 1955.godine godine na zahtjev vozača autobusa odbila ustupiti svoje mjesto bijelom putniku. Njeno uhićenje i nakon toga suđenje zbog građanskog neposluha rezultiralo je bojkotom autobusnog prometa u Montgomeriju, jednom od najvećih i najuspješnijih masovnih pokreta protiv rasne segregacije u povijesti.
Sjetimo se svaki put kada smo u prolazu kroz grad vidjeli osobu koja nije “bijela”. Kako se okreću za njima? Podsmijeha djece koja prvi put vide drugačijeg od njih.
U BiH se u ovakvim situacijama nalazi veliki broj građana i građanki. Iako je kod nas “glavni” problem nacionalizan, to ne znači da rasizam ne postoji.
Podržavamo proteste u SAD-u, jer su se javili iz potrebe da se nešto promijeni: ukorijenjena korupcija, nepravda, diskriminacija na osnovu boje kože, nacionalnosti, spola, religijske pripadnosti… U BiH se borimo protiv tih istih nepravdi u raznim oblicima.
Više od 70 država svijeta i milioni ljudi su se ujedinili u borbi za pravdu, promjenu sistematske diskriminacije i korupcije javnih institucija. Vjerujemo da će ovako ujedinjen narod postići željene promjene i da ćemo i mi u BiH razumjeti da je solidarnost podržavanje borbe iako na nas direktno ne utiče, i u nadi da ćemo osvijestiti svoje privilegije i shvatiti koliko nas se tiču određena pitanja.
Oni koji šute i ne reaguju na pojave kao što su nepravda, rasizam, nacionalizam, korupcija saučesnici/e su istih.
Protest nikada nije zbog određene “kulture”. Protest je jednostavno jer zbog mnoštvo razloga više ne možemo disati. (CAN’T BREATHE).
Zahvaljujući pritisku koja se u SAD-u još uvijek vrši na vlasti, doneseni su novi zakoni koji regulišu diskriminatorne postupke i policijsko ophođenje prema građanima, građankama i imovini.
Fotografija preuzeta sa radikameleon.ba