Pregled naših obavijesti i aktivnosti
Međunarodni dan borbe protiv korupcije obilježava se 9.decembra. Tim povodom, za vas smo izdvojili značajne činjenice povodom ovog dana.
U sklopu kampanje #16danaaktivizma smo, saradnji sa Vive Zene, u ponedjeljak, 6. decembra, u Tuzlanci organizovali ulični kviz. Kroz kviz, svi koji su sudjelovali mogli su naučiti ponešto o problematici rodno zasnovanog nasilja, nasilja nad ženama i kampanji 16 dana aktivizma.
Jučer smo, povodom Međunarodnog dana volontera (05.12.), prisustvovali panel diskusiji o važnosti volontiranja i uticaju koji volontiranje ima na razvoj mladih. Poslije panel diskusije održana je promocija nevladinih organizacija koje djeluju na području Tuzle, među njima i Revolt.
Zahvaljujemo se Asocijacija srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini na pozivu i pohvaljujemo odličnu organizaciju događaja.
Žene se svakodnevno suočavaju sa prijetnjom od fizičkih napada i nesigurnosti. Partijarhalno društvo normalizovalo je pojavu nasilja kao odgovor na tuđi identitet i egzistenciju. Poznavanje samoodbrane vraća tjelesno samopouzdanje koje nam ova prijetnja oduzima, ono predstavlja individualni znak otpora ugnjetavanju.
Omladinski pokret Revolt u sklopu projekta “Siguran grad – korak ka sigurnijem prostoru za žene i LGBT osobe” organizuje otvoreni čas samoodbrane. Kao pripadnice ove grupa, razumijemo mentalnu iscrpljenost koju strah od napada uzrokuje. Cilj aktivnosti jeste promovisanje izgradnje vještina samoodbrane koje kod pojedinca/ke izgrađuju osjećaj sigurnosti, i vraćaju kontrolu u ruke žena.
Čas će se održati 16.10.2021. godine u Tuzli. O tačnom mjestu i datumu bit’ ćete obaviješteni na e-mail koji navedete u prijavi.
S obzirom na epidemiološke mjere broj učesnika/ca je ograničen na maksimalno 35 osoba, stoga će za učešće biti potrebno prijaviti se putem linka:
PIŠE: Almasa Bečić
Da su nam standardi daleko od zemalja članica EU odavno već znamo. Pitanja unutrašnje trgovine, javne nabavke, politika konkurentnosti, okoliša, sigurnost hrane i zaštite potrošača, temeljnih ljudska prava, ona su koja nas svakodnevno more. I dok Evropa svoje uspjehe mjeri izgrađenim kilometrima autoputeva, standardom građana, brojem otvorenih radnih mjesta, efikasnošću zdravstvenog sistema, presudama za korupciju, u Bosni i Hercegovini vlast postavlja svoje standarde i sama je sebi mjerilo. A odgovornost? Ona se prebacuje s jednog nivoa na drugi, s ministarstva na ministarstvo, s uprave na upravu. I tako u nedogled.
Iako pandemija još uvijek traje, četvrti val je u punom jeku, bitno je vratiti pozornost na obaveze čije je izvršenje trebalo biti i prije njenog početka. A i vrijeme godišnjih odmora bliži se svome kraju, pa bi se, shodno tome, svi trebali posvetiti poslovima od kojih i zavisi naša egzistencija. U isto vrijeme, studenti se vraćaju ispitnim rokovima koji su zadnja slamka spasa za prelazak na naredne godine studija. A šta za to vrijeme rade vječiti studenti na najvišim funkcijama? Oni sa kupljenim diplomama? Da li će i šta uraditi konkretno možemo pretpostaviti. Bilo kako bilo, nije na odmet prisjetiti se tema koje još uvijek nisu, ali bi trebale biti od primarnog značaja za našu zemlju i njene građane i građanke. Jedna od takvih obaveza je i članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji.
„Bit’ će do godine“
Godinama unazad samo usputno pominjemo značaj člastva iako ne dolazimo do konkretnih rješenja bez da ista primjenjujemo. Zašto je to tako i koji je ključ rješenja pokušat’ ćemo prikazati kroz seriju tekstova posvećenoj baš euroatlantskom putu Bosne i Hercegovine, te pokušati odgovoriti na pitanja: Koliko smo bili posvećeni radu na ispunjavanju uslova koji su nam prezentirani na pladnju? Koliko smo imali volje i elana raditi na razvoju osnovnih pitanja demokratije, vladavine prava, ali i reforme javne uprave? Šta smo trebali uraditi? Šta smo zaista uradili? I, gdje smo sada?
Idemo se prvo malo podsjetiti značajnih datuma i (ne)ispunjenih obaveza.
Naime, još polovinom juna 2008. godine, Bosna i Hercegovina je sa Evropskom unijom potpisala sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je stupio na snagu sedam godina kasnije. Zatim je Bosna i Hercegovina, kao posljednja zemlja Zapadnog Balkana, s izuzetkom Kosova, 15.02.2016. predala zahtjev za članstvo u EU. Šta se desilo tri godine kasnije, tačnije 29.05.2019. godine, kada je Evropska komisija usvojila Mišljenje o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji? Tom prilikom, u skladu sa Solunskom deklaracijom iz 2003. godine, 28 država članica EU u potpunosti i čvrsto je podržalo evropsku perspektivu BiH. Razlog tako spore reakcije EU leži u, čemu drugom, no sporosti naše vlasti da odgovori na pitanja iz upitnika koji su tek sastavni dio procedure.
Upravo gore pomenuto Mišljenje je od ključne važnosti u odnosima EU i BiH, te svojevrsna potvrda da je EU predana da pruži smjernice i podršku zemlji u provođenju neophodnih reformi na našem putu ka evropskim integracijama. Unutar Mišljenja identificirano je 14 ključnih prioriteta, odnosno četiri područja i to: Demokratija i funkcioniranje institucija, Vladavina prava, Ljudska prava i Reforma javne uprave. Sve njih BiH treba ispuniti kako bi tek dobila priliku za daljnje pregovore, a na osnovu kojih bi Vijeće EU pregovaralo o daljim koracima.
Za to vrijeme, na prste jedne ruke se može izbrojati koliko uslova smo ispunili. Tri. I to djelimično. Da nama zaista treba neko ko će nas pogurati dokazuje i činjenica da je jedan od ciljeva, konkretno: održavanje izbora u Mostaru, ispunjen samo zahvaljujući pritisku zvaničnika EU skupa s ambasadorima zemalja članica. Pritiskom na lidere dvaju najuticajnijih partija trenutno, SDA i HDZ, nakon 12 godina održani su izbori u Mostaru. Nažalost, porazno je što i nakon toliko godina imamo nepromijenjenu političku klimu u Mostaru. Ali, upravo to je dokaz da je nacionalizam zavladao svakom porom ovoga društva. Drugi ispunjeni cilj podrazumijeva ukidanje odredbe Ustava RS o postojanju smrtne kazne. I posljednji, onaj djelomični, jeste ***
Bitno je pomenuti i to da se nakon isteka tzv. Reformske agende 2015.-2018., koja regulira funkcioniranje Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje i nacionalni program za usvajanje acquisa (tj. zakonodavstva EU-a), od vlada na svim nivoima vlasti zahtijevalo da dogovore i provedu novi set socijalno-ekonomskih reformi. Međutim, vlasti Bosne i Hercegovine ni taj (obavezni) korak nisu ispunile. Ono što također nije u skladu sa EU standardima je i činjenica da Konkurencijsko vijeće i Vijeće za državnu pomoć BiH funkcionira po etničkom principu gdje najmanje jedan predstavnik svakog naroda treba podržati odluku. Vodi nas to i do zaključka da, ukoliko bi Bosna i Hercegovina kojim slučajem i bila primljena u EU bez da provede potrebne reforme, mogla negativno uticati na procese donošenja odluka koji zahtijevaju jednoglasno odlučivanje među državama članicama.
Ono što bez ikakve dileme odmah možemo odmah konstatovati jeste da naš put spasa i napretka leži u političkom kriteriju stabilnosti institucija te njihove funkcionalnosti, čime se ujedno jamče demokratija i vladavina prava, a sve kako bi uskladili svoj ustavni okvir s europskim standardima i preuzeli obveze koje traži EU. Bosna i Hercegovina će, kada se na to konačno odluči, morati temeljito poboljšati svoj zakonodavni i institucijski okvir kako bi ostvarila niz precizno određenih prioriteta u ostalim područjima.
PIŠE: Almasa Bečić
Nakon 12 godina, Valentin Inzko napušta funkciju šefa OHR-a, a na scenu stupa novi visoki predstavnik u BiH. Ovoga puta Nijemac, Bavarac. Christian Schmidt. Političar iz zemlje naših snova.
Očekivanja od novog šefa OHR-a poprilično su velika. Pripisujemo li to njegovom dugogodišnjem iskustvu političara ili smo se samo zasitili dvanaestogodišnje zabrinutosti, predstoji da se vidi. Da se radi o iskusnom političaru govori njegova biografija. A da li će nam političar iz zemlje naših snova osigurati bolju budućnost, ispunjenje uslova i ciljeva iz programa 5+2, doprinijeti stabilnosti BiH osiguranjem dosljedne provedbe civilnih aspekata Općeg okvirnog sporazuma za mir, ne zavisi samo od Schmidta, već i od naših kravataša, vječitih kočničara promjena, te njihove spremnosti na saradnju.
Izabran od strane Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, sam Schmidt kaže da je spreman sarađivati sa međunarodnim vođama, izabranim predstavnicima, ali i građanstvom:
Glavni fokus mog primarnog rada bit’ će na postizanju bliske koordinacije s drugim međunarodnim i nadnacionalnim vođama i razmjeni ideja s izabranim predstavnicima, ali i s građanima, posebno mlađom generacijom.
Na inauguracijskoj press konferenciji održanoj 06.augusta 2021.godine u Sarajevu, novi visoki predstavnik najavio je da će glavni fokus njegovog djelovanja biti na izgradnji dobrih veza. Dodao je kako Bosna i Hercegovina treba postati primjer kvalitetnog života, te da je fokus na zajedničkoj budućnosti, a ne cementiranju podjela.
Dvije najvažnije stvari koje je tada pomenuo, ističući da sva tri konstitutivna naroda vidi na istom nivou, bile su raditi na tome šta da se ponudi građanima i građankama, te uključiti Međunarodnu zajednicu kako bi se integrirale zemlje koje nisu u Evropskoj uniji.
Christian Schmidt navodi da je potrošeno previše vremena na gledanje u prošlost formirajući na taj način određeni narativ o prošlosti i dramatičnoj historiji koja nije započela ni 1991. niti 1992., već stoljećima ranije, te da njegov zadatak nije donošenje novog vlastitog narativa, već da bude ključ promjene.
Znamo historiju, poštujemo historiju, i ono najvažnije, poštujemo žrtve bez obzira kojoj nacionalnosti pripadale – svaka žrtva mora biti jednako oplakana. Ključno je šta učiniti da se spriječe eventualne nove situacije nalik onima iz prošlosti. To je zadatak naše generacije, generacije 21. stoljeća – da djelujemo, a ne da samo sjedimo i kukamo o prošlosti.
I dodaje:
Kao Nijemac, vrlo dobro znam o čemu govorim – nema apsolutno nikakvog opravdanja za glorificiranje pravosnažno osuđenih zločinaca.
Također, pominjući euroatlantski put BiH, ističe da je važno pratiti zemlju na njenom putu u Evropu:
Oni koji žele pristupiti EU, moraju se pridržavati njenih direktiva, Bosna i Hercegovina treba prije svega ispuniti 14 preporuka koje joj je EU zadala.
Važno je i to da je Schmidt pomenuo da je fokus na mladim ljudima govoreći kako mladi odlaze u zemlje poput Njemačke, Austrije, Amerike, pominjući pri tome da je razmjena dobra, ali da ista podrazumijeva i da se ljudi vraćaju nazad – a vraćaju se samo onda kada vide priliku za normalan život:
Šta je onda posao političara? Ne samo da sjedi i govori kako mladi odlaze, već da se zapita šta uraditi da se te iste mlade ljude vrati.
Dotakao se Schmidt i funkcioniranja pravosuđa kao organizacijske strukture neophodne za sticanje povjerenja svih građana i građanki u bolje sutra:
Nažalost, neka od područja koče funkcionalnost Bosne i Hercegovine kao države. Svoje pozitivno iskustvo iskoristit’ ću za izgradnju bolje budućnosti ove zemlje.
Nada umire posljednja, pa tako ćemo se i mi još nadati najboljem od onoga što nam Schmidt može ponuditi.
Kada govorimo o prethodnim visokim predstavnicima u BiH, Carl Bildt, Carlos Westendorp, Wolfgang Petritsch, Paddy Ashdown, Christian Schwarz-Schilling, Miroslav Lajčak, imali su različite rezultate. Ali, govorimo li o dobrim praksama, vrijedi se prisjetiti Paddyja Ashdowna i vremena u kojem se osjetio napredak. Ashdown je primjer da korištenje bonskih ovlasti vodi zemlju naprijed. Za razliku od njega, Inzko se nema čime pohvaliti, jer ne samo da je zadržao status quo čime je blokirao svaki mogući napredak, već se stanje pogoršalo u odnosu na period prije preuzimanja funkcije.
Kako je to izgledalo prethodnih 12 godina?
Navikli smo traćiti godine, pa smo tako u nepovrat izgubili i prethodnih 12. Inzko je dokazao da ukoliko nema sankcije, ukoliko se evropske norme i standardi ne nameću bonskim ovlastima, zemlja ne može ići naprijed.
Brojne političke krize u BiH, uključujući prijetnje referendumom za nezavisnost RS-a, osim zabrinutosti sad već bivšeg visokog predstavnika, nisu naišle na adekvatnija rješenja i odluke.
Poput naših politikanata, takav je bio i Inzko. Zabrinut s nekoliko obećavajućih govora, lijepih priča o budućnosti, ali rezultati su izostali. I dok naši politikanti pričaju o Evropi, institucijama, pravosuđu, javnoj upravi, ne daju rješenja kako nefunkcionalnost istih popraviti, ništa ne rade na uređenju kako zakonskog okvira tako i sprovođenju ranije obećanih odluka. Nažalost, moglo bi se reći da je Inzko odgovarao svim nacionalnim političkim garniturama na svim stranama u BiH, ali i regiji.
Premotali smo dvanaest godina naših života bez ikakvog cilja. Za to vrijeme, politikanti su postali bogatiji za dobre apanaže, naknade, ali i podebljali svoje novčanike. A mi? Od srijede do petka, nismo se makli dalje od početka. Čak smo u ovom periodu nazadovali i vratili se u prošlost.
Reforme neophodne za članstvo BiH u EU nisu provedene. Etnonacionalisti sa sve tri strane koče točak promijena. Na sceni su pokušaji revizije prošlosti, priče o podjelama svih vrsta, promjenama granica, promjeni izbornog zakona u smislu daljeg stvaranja mehanizama za nove podjele. Potvrđuju to i riječi Zijada Bećirovića, direktora Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, koji navodi:
BiH je već trebala biti u Evropskoj uniji i NATO-u, ali je izgubila 12 godina. Upravo je visoki predstavnik trebao voditi BiH prema Briselu. On i sve članice Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira snose odgovornost što BiH za 12 godina nije ostvarila napredak.
Shvatio je to i Inzko, pa je pred sami kraj mandata iskoristio bonske ovlasti. Nakon 12 godina. I to nametanjem izmjena Krivičnog zakona, tačnije Zakon o zabrani negiranja genocida i zločina protiv čovječnosti.
Interesantno je to, jer se Inzko, obzirom da je nametnuo zakon pred sami kraj mandata, nije trebao baviti provedbom istog, već je to ono čime se njegov nasljednik treba baviti. Kako će se i na koji način novi visoki predstavnik ophoditi prema „poklonu“ njegovog prethodnika još uvijek ne znamo, ali prisjetimo li se riječi izgovorenih na press konferenciji onda ostaje nada da će provedba istog uvidjeti svjetlo dana.
Schmidt nema izbora. Poništenje Inzkove odluke je isključeno. Preostaje da se nađu mehanizmi za njenu sprovedbu na terenu.
Da Schmidt zna kako se radi u uređenoj državi, da je dobar političar uopće se ne dovodi u pitanje, ali da li će preuzeti rizik koristeći bonske ovlasti da ovu zemlju konačno izvuče, pokrene naprijed, riješi sve one kočničare koji to sprečavaju, ostaje da vidimo. Prethodnu deceniju puno toga je propušteno da se uradi. Odgovor na pitanje koliko će popravka grešaka koštati novog visokog predstavnika nećemo dugo čekati. Novi visoki predstavnik će morati biti više posvećen i praktičan, a manje zabrinut. Stvarnost u Bosni i Hercegovini traži ne samo sprovedbu ove odluke, već i donošenje novih sličnih ovoj, koje će biti praktične smjernice ka stvaranju funkcionalne države koja će moći biti članica Evropske unije na zadovoljstvo svih njenih građana i građanki.
Bit’ će ovo i svojevrstan reality check svima nama da se ne možemo uvijek oslanjati isključivo na jednu osobu da nas vodi za ruku, bez da glavne aktere naše politike pozivamo na odgovornost. Jer, u trenutku kada pustimo tu ruku počinjemo lutati u beznađu. Ne shvatimo li to, bit’ ćemo samo akteri one narodne „niti zna hodati niti se da vodati“.
Omladinski pokret Revolt poziva sve mlade (17-30) iz Bosne i Hercegovine da se prijave na drugu Školu političkog aktivizma koja će se održati od 26.07.2021.do 01.08.2021.godine u Tuzli. Škola ima za cilj kroz neformalno obrazovanje osnažiti mlade ljude iz Bosne i Hercegovine za učešće u procesima odlučivanja i poticati aktivniji politički aktivizam na lokalnom nivou. Učesnici i učesnice će imati jedinstvenu priliku da se educiraju iz područja političke pismenosti ali i izgrade vještine za jači građanski angažman u svojim lokalnim zajednicama. Broj učesnika/ica je ograničen.
Teme/sesije Škole su:
Poziv je otvoren za sve koji ispunjavanju sljedeće uslove:
Organizator snosi sve troškove smještaja, hrane, prevoza i učešća u drugoj Školi političkog aktivizma Ovdje možete pronaći prijavu za drugu Školu političkog aktivizma koju možete dostaviti na [email protected]. Rok za prijavu je 11.07.2021.
Učesnici/e mogu očekivati povratnu informaciju o rezultatima prijave 13.07.2021. Oni kandidati_kinje koji uđu u uži izbor, biće kontaktirani za online kratki intervju. Pri svakom primitku prijave, organizator će uzvratiti povratnu informaciju da je ista zaprimljena.
Škola političkog aktivizma je programska i intenzivna aktivnost Omladinskog pokreta “Revolt” i svake godine izvede novu generaciju društveno-angažovanih mladih ljudi i aktivista_kinja. U tom smislu, prioritizirat će se učesnici_e koji nisu imali priliku do sada pohađati Školu političkog aktivizma u Revoltovoj organizaciji.
Ukoliko imate pitanja budite slobodni da nam se obratite na mail [email protected] ili na broj mobitela +38762355326.
U solidarnosti,
Omladinski pokret Revolt
