Kupujmo domaće, podržimo postojeće
Godinama unazad u javnosti se njeguje, bez posebnog kritičkog osvrta, takozvani ekonomski patriotizam. Ekonomski patriotizam, najkraće rečeno, podrazumijeva kupovinu domaćih proizvoda. Cilj takve kampanje jeste osnaživanje domaće privrede, koja će potom jačati državu kroz sisteme oporezivanja i zapošljavati sve veći broj radnika. Pobornici ekonomskog patriotizma su svi, ultimativni je stav kako je to pravi put ka jačanju bh privrede. Slabi su i nečujni glasovi koji postavljaju pitanja poput kapitalističkog obrasca konzumerizma, privatnog vlasništva i položaja radnika koji se kriju iza kampanje o kupovini domaćih proizvoda.
Ova kampanja je toliko uzela maha da već duže od decenije postoji i udruženje koje promovira kupovinu domaćih proizvoda. Uprkos tome, za sve te godine nisu se postavila logična pitanja s one strane patriotske patetike o našem, boljem, domaćem, onom koje donosi dobrobit svima. Naime, niti jedna od ovih javnih kampanja nije objasnila na koji tačno način kupovina domaćeg proizvoda garantuje da radnik neće raditi za minimalac i užasnim uslovima. Nije objašnjeno, a ova kampanja očito podrazumijeva logiku slobodnog tržišta, na koji će to način pojedinac se izboriti samostalno na tom tržištu bez podrške stranke, što je direktno i očito kršenje teorije tog tržišta. O samoj manjkavosti te teorije, upravo jer zanemaruje činjenicu političkoj utjecaja, govorit ćemo drugom prilikom.
Kućni budžet
Sa dobrim zalogom od decenije ove kampanje možemo ustvrditi da je radnik na kasi, na građevini ili u prevozu imao slabe do nikakve koristi od kupovine domaćeg. Od silnih poreza nisu se izgradili putevi, nisu se povećale plate, tržište je ostalo kakvo i jeste, pod utjecajem bogatijeg i sklono monopolskom poslovanju. Kada se sve statistike sklone u stranu ostane goli život u svojoj praktičnoj jednostavnosti. Pitanja poput cijene domaćih proizvoda nasuprot uvoznim nisu značajna za kućni budžet od 500 KM, a ima i dosta manjih budžete kada govorimo samo o hrani. Naravno, s vremena na vrijeme kućni budžet opterećuju i dodatni troškovi održavanja nastambe, dograđivanja i popravljanja.
Kupovati domaće i skuplje u ime nepostojeće ljubavi poznate kao patriotizam završilo je u svojoj nužnosti. Ljudi su kupovali uvozno po nižoj cijeni. Iako dobar broj propagatora domaćeg tvrdi da je ono istovremeno i kvalitetnije, pa stoga i skuplje, to nije uvijek tačno. Zapravo, zdravorazumski pristup činjenici ko vrši provjere kvalitete u ovoj korumpiranoj i nepotističkoj državi budi veliku skepsu ka kvaliteti proizvoda. Drugim riječima, da li to u drugoj zemlji jedu nezdravo, a samo u BiH ostaje zdrava i dobra hrane, materijali za izgradnju, papirnati proizvodi itd.
Kuda novac ide
Osnovno pitanje pri kupovini domaćih proizvoda, a koje se ne postavlja pri ovim raspravama, jeste kojim kanalima putuje novac koji ostavimo na kasi. Naime, osim poznatog poreza kojim se puni budžet, kome završava onaj višak vrijednosti koji stvore radnici i ide kapitalisti. U slučaju BiH to je privatnik, samostalno odlučuje šta će učiniti sa tim novcem. Navedeni privatnik tako novac koji građanin ulaže da bi dobio neku uslugu ili kupio neki proizvod može iskoristiti upravo protiv tog građanina. U slučaju državnih firmi takvo što se može lako zaustaviti. Tu dolazimo do pitanja političkih implikacija kampanje kupujmo domaće. Naime, u lobističkom svijetu parlamentarne demokratije novac koji potrošač daje bilo kome, pa i domaćim tvornicama može biti i hoće iskorišten za političko jačanje kapitaliste. Iole upoznat čitatelj razumije da logika kapitalizma, koja ne može biti pobijeđena niti izmijenjena, nalaže da će kapitalista tražiti sve više novca za sebe, a položaj radnika uništavati do pozicije „rada za hljeb“.
Kako za takvu rabotu kapitalista treba i pomoć politike, idealan brak upravo nastaje između domaćih kapitalista i domaćih političara. Iako i globalni, svjetski i uvozni kapitalizam ima iste namjene i izrabljuje radnike, mnogo je teže natjerati Coca-Colu da finansira domaće stranke nego domaće kapitaliste koji svakako u većini slačajeva sjede u odborima tih stranaka.
Izuzetan slučaj takve političke ljubavi demonstriran je na posljednjim izborima. Autokrata Bakir Izetbegović će u predizborno vrijeme posjetiti fabriku AC FOOD, poznatu po proizvodnji keksa „TOPS“ u Velikoj Kladuši. AC Food je tek manja firma, koja pripada korporaciji AS Holding. Glavni čovjek As Holdinga je Rusmir hrvić, koji je 2016. godine imenovan u Savjet SDA. Drugim riječima, kupovina keksa Tops finansiranje je SDA, pod iizgovorom jačanja domaće privrede. A kako i koliko SDA doista jača domaću privredu, to je opštepoznata činjenica.
Saradnja domaćih privrednika ide tako daleko da neki od njih doniraju političke partije. Uzeto samo na primjeru okolice Tuzle i Tuzlanskog kantona to izgleda ovako. Ukoliko građanin želi podržati domaćeg čovjeka iz Živinica koristeći usluge Sky Medija, treba znati da je ta kompanija donirala 2500 KM centrali SDA pred posljednje izbore. Ukoliko se pak odluči kupiti toplotnu izolaciju od firme Terassit iz Gračanice, time je učestovao u donaciji prema SDA koja iznosi 3000 KM. Podaci CIK-a dalje navode da je firma Kakeš iz Živinica donirala 500 KM, dok je Arthur doo Tuzla dala 1800 KM donacije. Građanin Tuzle koji se ne slaže sa politikom SDA jeste dobio proizvod koji je platio, ali je istovremeno uplatio dio novca protiv sebe. Sve ove donacije navedene su kao donacije pravnih lica. O svemu onome što ne možemo pročitati iz dokumenata CIK-a i tajnim donacijama nećemo ovom prilikom, ali javnost skoro da podrazumijeva postojanje takvih.
Između patriotske ucjene da se kupuje domaće zbog boljitka građana i stvarne implementacije tih sredstava stoji cijeli neizgrađeni autoput ka Tuzli. Prema propagatorima kampanje ekonomskog patriotizma, koji postoji samo u teoriji, a ni tu nema smisla jer robe putuju kao i ljudi, autoput ka Tuzli odavno je već završen. Stvarnost demantira ovu dobro osmišljenu kampanju za ulijevanje novaca u stranke i ništa mimo stranaka. Sve je legalno, jer svako bira gdje kupuje, a svaki vlasnik bira šta želi donirati i kome. Ipak, sljedeći kupac treba biti svjestn da kupovinom domaćeg ne pomaže sebi, niti gradi puteve, nego samo i isključivo puni začarani krug saradnje kapitalista i političkih stranaka. Kupujmo domaće, podržimo trenutno stanje u državi.
Za OP “Revolt” piše drug Suad Beganović. Članak objavljen uz dozvolu autora.
