Kolumna “Javni prijevoz u Tuzlanskom kantonu-kolaps ili reforma”
Javni prijevoz u Tuzli predstavlja jedan od ključnih segmenata svakodnevnog života građana,
omogućavajući im mobilnost unutar grada i šire regije. Efikasan i pristupačan javni prijevoz od
suštinskog je značaja za studente, radnike, penzionere i sve ostale kategorije stanovništva koje
zavise od autobuskih linija. Međutim, posljednjih godina cijene autobuskih karata kontinuirano
rastu, što izaziva nezadovoljstvo i burne reakcije javnosti. Posebno snažnu reakciju izazvalo je
posljednje povećanje cijena od 30% u januaru 2025. godine. Dok politički akteri prebacuju
odgovornost jedni na druge, građani zahtijevaju konkretna rješenja i odgovore na pitanja kako je
došlo do monopola u javnom prijevozu i zašto nema alternative.
Gradski i prigradski saobraćaj (GIPS) osnovan je 1957. godine kao društvena institucija, a tokom
rata u Bosni i Hercegovini nacionalizacijom društvene imovine postaje državno vlasništvo.
Privatizacija ovog preduzeća započeta je 2000. godine, kada su dionice GIPS-a prodate 395
dioničara, koji su vremenom prodali svoje udjele, te je do 2014. godine većinski vlasnik GIPS-a
postala kompanija Junuzović Kopex, koja je prvo stekla 66,9% dionica, a kasnije dokupila još
15,9%, čime je učvrstila svoju kontrolu nad ovim preduzećem. Revizija finansijskog izvještaja
pokazuje da je kantonalna Agencija za privatizaciju, na čelu sa Zijadom Hasanhodžićem, prodala
GIPS 2000. godine. Tokom privatizacije, privatnom licu su prodane i autobuske stanice, što je
omogućilo istiskivanje konkurencije i uspostavljanje monopola. Nadležnost za sprječavanje
monopola imaju kantonalna tijela, poput Ministarstava za privredu i trgovinu, koje djeluje u
saradnji s Agencijom za zaštitu konkurencije Federacije BiH. Međutim, do sad nisu poduzete
konkretne mjere kako bi se spriječila dominacija jednog prevoznika na tržištu. Priča o tome ko je
na lokalnom nivou dozvolio privatizaciju obavijena je velom tajne. Dok je relevantnim
dokumentima – ako uopće postoje – nemoguće pristupiti, svaka tvrdnja se svodi na ono staro
narodno “rekla, kazala”, štiteći tako one koji su odgovorni.
Kako je GIPS postao jedini prevoznik u Tuzli, mogao je slobodno određivati cijene autobuskih
karata bez pritiska konkurencije. Tako su ubrzo nakon privatizacije, cijene gradskih karata
skočile sa 1 KM na 1,5 KM, a zatim su 2018. godine vraćene na 1 KM. Do kraja 2022. godine
cijene su ponovo porasle na 2,5 KM, a posljednjim povećanjem u januaru 2025. godine, skočile
za dodatnih 30% na 3,5 KM. Ovakva poskupljenja izazvala su burne reakcije građana i gradskih
vlasti. Najava povećanja cijena mjesečnih karata zbog ukidanja subvencija za određene
kategorije putnika 2015. godine dovela je do konflikta između GIPS-a i gradske vlasti. Kao
rezultat toga, organizovana je vanredna sjednica na kojoj je postignut sporazum da se
poskupljenje mjesečnih karata obustavi. Nakon drastičnog povećanja cijena 2022. godine,
Gradsko vijeće je javno iznijelo stav da smatra poskupljenje neopravdanim i apelovalo na GIPS
da preispita svoju odluku.
Putovanje do promjene- mladi voze, institucije koče?
Buka koja je nastala povodom protesta i zahtjeva studenata i srednjoškolaca nakon poskupljenja
cijena karata zabrinula je lokalne zajednice širom Tuzlanskog kantona. Svi gradovi i općine su
se, shodno svojim kapacitetima, bavili problemom javnog prijevoza. Svjedočili smo i saradnji
gradonačelnika, načelnika i predstavnika kantonalne vlasti, koji, uprkos zajedničkim ciljevima, u
konačnici nisu uspjeli naći zajednički jezik i efikasno rješenje problema.
Fenomen tipičan za Bosnu i Hercegovinu, a od kojeg ni naš kanton nije izuzet, je prebacivanje
nadležnosti u skoro svim situacijama. Dok lokalni i kantonalni nivoi prebacuju krivicu za
nastanak problema i nadležnost za rješavanje istog kao vrući krompir, građani vide samo jedno –
privatnika koji na koljena baca sve institucije. Apsurdno povećanje cijena karata, ukidanje linija
bez najave i ucjene koje se mijenjaju iz dana u dan onemogućavaju normalan život građana i
obesmišljavaju pitanje krivice, jer za nastanak ove stiuacije krivi su SVI, a rješenje ne pronalazi
NIKO.
Na pitanje može li se iko ograditi od ove tematike, odgovor je jasan – naravno da ne!
Gradsko vijeće Tuzla održalo je pod budnim okom javnosti vanrednu sjednicu na temu javnog
linijskog prijevoza. Zaključci, uvijek vješto formulisani i obećavajući, ipak ostavljaju prostora
pitanjima: koliko ćemo još čekati na javno preduzeće za obavljanje djelatnosti javnog gradskog
prijevoza, te šta očekuje gađane Tuzle nakon ukidanja gradskih linija koje je GIPS najavio za 30.
mart? Ostali gradovi i općine Tuzlanskog kantona, također, izražavaju svoju zabrnutost i volju za
iznalaženjem adekvatnog rješenja, ali i kod njih izostaje ona ključna stvar – konkretna rješenja.
U međuvremenu, Kanton radi, kako kažu, u skladu svojim nadležnostima – prikupljaju podatke i
pripremaju subvencije.
Hoće li na kraju učenici i studenti dobiti refundaciju? Ako je dobiju,
koliko će našeg novca biti uloženo u samo privremeno rješenje ovog problema? Ostaje nam da
vidimo.
O nadležnima smo mnogo toga rekli, ali kako su na sve reagovali građani? Previsoke cijene
karata navele su studente i srednjoškolce da se pokrenu i pokažu svoje nezadovoljstvo izlaskom
na ulicu. Karakteristično za ovaj protest bilo je to što smo vidjeli mlade kako preuzimaju vodeću
ulogu u borbi za svoja prava, dok oni malo stariji građani stoje uz njih kao podrška i vjetar u
leđa. Mladi su zajednički predstavili zahtjeve koje su uputili na adrese onih koje smatraju
nadležnima. Neki od njih tiču se subvencioniranja mjesečnih karata, osnivanja novog javnog
preduzeća, ponovno saobraćanje linija nedjeljom itd. Pored protesta, desio su se i bojkot nastave
koji je, uz obećanje o refundaciji troškova, prekinut. U situaciji koja budi osjećaj bespomoćnosti
i ljutnje, mladi su ipak uspjeli pružiti tračak pozitivne energije i nade da smo konačno spremni
svom snagom tražiti svoja prava.
Staje li rješenje na ovoj stanici?
U prethodnom dijelu ovog teksta smo se osvrmuli na prošlost i sadašnjost javnog linijskog
prevoza u Gradu Tuzla. Međutim, najvažnije pitanje je ipak šta nas to čeka u budućnosti. Nakon
eskalacije situacije i građani i donosioci odluka svjesni su da se ovaj problem više ne može
ostavljati “za sutra” i gurati pod tepih, te se u javnosti spominju mnoge opcije koje će dovesti do
rješenja.
Krajnji cilj je svakako javni prijevoz koji će, po uzoru na Sarajevo i mnoge gradove u regionu,
biti besplatan za učenike, studente i penzionere, a cjenovno pristupačan za ostale kategorije
društva. Pored toga, važno je i organizovati javni prijevoz koji će biti ekološki prihvatljiv,
siguran i pouzdan, te dovoljno dobro osmišljen da privuče veći broj građana da ga koriste
umjesto usluga taxi vozila ili privatnih automobila. Neke od opcija koje se predlažu su
subvencije, potpisivanje ugovora sa novim prevoznikom ili osnivanje novog javnog preduzeća
čiji vlasnik će biti direktno Grad Tuzla.
Svako od ovih rješenja ima i dobre i loše strane, te je na našim izabranim predstavnicima da ih
pomno razmotre i donesu odluku koja će biti najbolja za sve. Mi ćemo se kratko osvrnuti na ove
tri opcije iz perspektive građana Grada Tuzla.
Opcija subvencioniranja karata za učenike, studente i penzionere iz budžeta Grada Tuzla ili
budžeta Tuzlanskog kantona svakako je najbrža opcija koja nam je trenutno potrebna, ali nije
održiva dugoročno. Dobro je početno rješenje koje će građanima osigurati da ne osjete posljedice
dužih procesa rješavanja ovog problema.
Objavljivanje Javnog poziva za privremeno povjeravanje obavljanja komunalne djelatnosti
javnog linijskog prijevoza putnika na području grada Tuzle, te potpisivanje ugovora sa novim
prevoznikom koje će uslijediti bila je dobra opcija. Međutim, njena realizacija je već na početku
naišla na probleme. Nakon evaluacije svih prijava zaključak je bio da niko ne ispunjava uslove,
te da Grad Tuzla opet ostaje bez efikasnog rješenja. Svakako postoji opcija ponovnog
objavljivanja Javnog poziva sa modifikovanim kriterijima, ali je i ona daleko od idealne.
Najbolja opcija je svakako osnivanje novog javnog preduzeća, ali podrazumijeva i najskuplju i
najsporiju realizaciju. Ovo bi vratilo gradski prijevoz u vrijeme prije privatizacije, kada je bio
dosta kvalitetniji i popularniji među građanima. Za realizaciju ove ideje potrebni su veliki
resursi, što je moguće ostvariti saradnjama sa našim bratskim gradovima iz EU, koji putem njima
dostupnih EU fondova mogu pomoći u nabavci autobusa, a što je svakako najbitniji dio ovog
procesa.
Grad Tuzla je u prošloj godini izradio studiju javnog gradskog prijevoza za Grad Tuzla,
koja sadrži detaljne korake rješenja i analizu situacije, te se čeka samo njena potpuna realizacija.
Na kraju, na gradskim i kantonalnim vlastima je da nađu način da efikasno sarađuju, te riješe
ovaj problem, dok je na građanima odgovornost da vrše kontinuirani pritisak i traže bolje uslove.
Ova situacija je prvi veliki ispit za sve novoizabrane vijećnike i vijećnice, te gradonačelnike i
načelnike u Tuzlanskom kantonu. Svi oni imaju priliku da dokažu koliko su spremni raditi da
opravdaju povjerenje građana, te pokažu da li ih i dalje drže motivacija i entuzijazam za rad koje
su nam servirali prije samo par mjeseci, tokom predizborne kampanje!
