Građanska participacija kao mjerilo stanja u (političkom) društvu
PIŠE: Almasa Bečić
Participacija (lat. participare – učestvovati, sudjelovati, učešće, biti dio nečega, dijeliti nešto, zajedničko uživanje nekog dobra) znači učestvovati u procesu identifikacije potreba, istraživanju potencijalnog rješenja, donošenju odluka i planiranju akcija unutar zajednice. U procesu razvoja demokratske političke kulture putem građanske participacije svaki građanin treba imati priliku da u lokalnoj zajednici bude aktivan i stiče potrebno iskustvo za paticipaciju na višim nivoima.
Postoji više faza građanske participacije. Prva faza podrazumijeva informisanje gdje je lokalna samouprava u obavezi da informiše svoje građane, pruži im detaljan uvid u proces predlaganja, a zatim i donošenja odluka. Druga faza, konsultacije s građanima, podrazumijeva viši stepen građanske participacije gdje se kroz određene elemente lokalna samouprava konsultuje sa građanima na određenom problemu. Posljednja faza, aktivno učešće građana u procesu donošenja odluka, je faza u kojoj građani predlažu rješenja, učestvuju u njihovoj izradi, dok lokalna samouprava donosi konačnu odluku.
Mjesto gdje započinju svi procesi jeste upravo lokalna zajednica. Iako najniži nivo demokratije i autonomije, ipak je moguće održati izravan dijalog među građanima, njihovim interesnim skupinama i politički izabranim vlastodršcima. Efikasna lokalna demokratija je stoga životno važna za više razine demokratije.
Viši nivoi demokratije su delegirani na način da odabrani pojedinci zastupaju stavove i interese lokalnih demokratija dosljedno ih braneći u sučeljavanju s drugim lokalnim demokratijama. Dosljedno braniti ne znači nametati, nego kroz argumentovan dijalog doći do rješenja koja će unaprijediti kako sam demokratski proces tako i definisanje institucija koje će te pozitivne pomake prenijeti na druge lokalne demokratije kao pozitivna iskustva.
Ojačavanjem institucija otvara se mogućnost da iste usporedbom sa sličnim rješenjima u regionu i najrazvijenijim demokratijama mogu doprinijeti modifikaciji i prilagođavanju delegirane građanske participacije lokalnih i viših demokratija s najrazvijenijim demokratijama u svijetu. U strukturi ovako uređenog sistema se nalaze najsposobniji pojedinci, a ne podobni kako je to u našem slučaju.
Da se vratimo na početak. Kakvo je stanje razvijenosti građanske participacije u našem slučaju? Recimo, u Tuzli. Konkretno u posljednja dva mjeseca na području Grada Tuzla održano je nekoliko javnih rasprava o Nacrtu budžeta kao najvažnijem dokumentu za lokalnu zajednicu, jer definiše okvire kretanja novčanih tokova u mandatnom periodu od četiri godine. Porazan je podatak da se na tim javnim raspravama nisu pojavili građani koji bi trebali da iznesu svoje ideje, prijedloge, incijative, potrebe i primjedbe.
Ovo što se dogodilo u Tuzli sumnjam da je usamljeni slučaj, te vjerujem da se stanje može preslikati na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Na ovaj način, budžeti lokalnih demokratija su potpuno otuđeni od građana i svode se tek na ličnu opservaciju i lobiranje interesnih političkih grupa koje budžete koriste po svom nahođenju. Ne ulazim u suštinu namjera istih, bilo da se radi o dobrim ili lošim, ali obično se to svede na onu narodnu: Put do pakla popločan je dobrim namjerama.
Umjesto aktivnog učešća post festum se vode ratovi na društvenim mrežama o nelogičnostima, zaboravljenim interesima građana, neuređenim ulicama, nebrizi o pristupu objektima za invalidna lica, divljim deponijama, neurednom snadbijevanju vodom i toplotnom energijom, održavanju infrastrukture, čišćenju snijega, neredovnom pranju ulica i šta sve već ne. Nezadovoljstvo na društvenim mrežama kroz kritizerstvo “stvara” nove opozicione političare koji takvo stanje koriste za ličnu promociju „braneći“ interese građana. Tada stvari kulminiraju. Građani koji su propustili priliku da kroz građansku participaciju učestvuju aktivno po mjesnim zajednicama na kreiranju trošenja budžeta, prije svega, na rješavanje njihovih problema, glasaju za političare koji su istu tu priliku propustili, te na bazi obećanja često obezbjeđuju mandate i ostvaruju lični interes. Time se ugrožava neposredna demokratija, a otvara prostor za pojedinačnu trgovinu bez ikakve građanske kontrole. Opet, po našoj narodnoj, građani od gotovine prave veresiju.
Zato, treba krenuti od prvog koraka, a to je motivacija građana za participaciju. Građani i građanke moraju slobodno govoriti vodeći računa o javno izgovorenoj riječi inzistirajući na odgovornosti onih koje su birali bez obzira na način participacije: putem glasanja, referenduma, općinskih vijeća ili vijeća mjesne zajednice, javne izložbe, te javne rasprave građani mogu participirati u procesu donošenja odluka. Također, neki od novih oblika participacije građana uključuju: samoorganiziranje građana, stvaranje različitih saveza građana, stvaranje javnog prostora kako bi raspravljali o zajedničkim projektima. Građani moraju biti svjesni da se njihov glas mora čuti i uvažavati, jer su oni jedini koji aktivno mogu uticati na situaciju i tok događaja.
