Samostalni egzorcisti
Slom hegelijanske ideje napretka, koja je podrazumijevala da historijsko kretanje ide nužno naprijed uz emancipaciju koju donosi svako novo iskustvo dvaput se slomilo u Evropi, kroz dva svjetska rata, ali cinizam tjera na zaključak da je umrlo dolaskom interneta, odnosno, stvaranjem globalnog sela. Drugim riječima, tehnologija i znanje nisu donijele prosvijetljenog čovjeka nego konzumenta. Otuda ne čudi da je zadnji vijek obilježen marksizmom.
Ovi vijek u koji kročimo nije obilježen nikakvom kritikom, a pošasti ukazane u kapitalističkom svijetu dobile su svoj prefiks hiper. U takvom svijetu vlada skandal, hiperkonzumerizam, hiperrealnost i apsolutna prevlast neoliberalne logike. S druge strane, države kao represivni sistemi pokušavaju uhvatiti korist od nove logike rada u kojoj čovjek sam sebe pokušava predstaviti kao robu, a ne kao stvaraoca vrijednosti.
Međutim, šta kada se ove pojave sa svoje teorijske visine spuste u neko manje bosansko mjesto. Šta kada pobjegnemo od računice, statistčkih podataka i proizvodnih traka. Šta se dešava sa ljudima koji zarađuju na načine koji se nigdje ne bilježe kao radinost. Doći ćemo do njih.
Freelancing
Vlada Fadila Novalića obilježena je njegovim tragikomičnim izjavama, dok je funu efikasnost usmjerila ka izvlačenju novaca bez da je implementirala ijedan značajniji projekat, pa smo tako uprkos akcizama i Kirilnškom dugu ostali bez metra autoputa. Ipak, Vlada se dosjetila da može oporezivati i i freelancere. Dotad je freelancing cvjetao u BiH. Novi model poslovnog uvezivanja daleko je išao ispred stare birokratije i sistema oporezivanja, skoro pa manufakturne u odnosu na novo doba digitalnog, jer se freelancig najviše odnosio na programere i IT sektor. Ipak, tome je došao kraj sa Fadilom Novalićem. Zanimljivo, neka zanimanja nikad nisu spomenuta.
Freelanceri nisu baš toliko profitirali koliko se čini na prvi pogled. Naime, oni nisu bili u poreznom sistemu na način da imaju pune benefite u društvu. Ostali su bez zdravstvenog osiguranja, a nisu mogli osigurati ni penziono osim ukoliko sami nisu uplaćivali sebi. Stoga je njihov prijedlog, a koji su neumoljivo ponavljali od početka do kraja, da ne bježe od poreza, da oni žele platiti kao i svi drugi radnici, ali da nije bila njihova krivica što uopšte nigdje nisu bili kategorizirani.
Ono oko čega jesu uputili žalbe jest retroaktivno naplaćivanje poreza. Naime, Vlada Fadila Novalića zamislila je ubiranje harača za period od proteklih pet godina. Osim što je nezakonito, teško je zamisliti i socijalnu neosjetljivost takvih namjera. Kako neko može odjednom isplatiti pet godina poreza, a za koje nije bio ni mogućnosti da ih redovno uplaćuje. Također, zašto bi uplaćivao nešto prije nego je novi zakon stupio na snagu kada u svakom zakonu decidno stoji da stupa na snagu danom donošenja, a ne pet godina ranije.
Vratimo se potom na malo mjesto u Bosni i hercegovini gdje samostalno zanatski egzorcist istjeruje đavola/džina vodicama i krstovima, učeći i krsteći. Ovaj dobro poznati i oprobani zanat star je koliko i vrijeme, a upravo će njegovo reklamiranje po internetu polomiti i zadnji tračak nade u emancipaciju. Naime, internet prosto vrvi od nadriljekarstva i skidanja magije. Duhovni iscjelitelji nova su modna industrija sa trajnim kolekcijama savjeta i lijekova.
Kako se uspješno kriju iza religija, skoro da niko ne propituje šta se tu radi i da li je to opravdano i uspješno. U društvu religije niko neće izustiti da religija ne liječi. Namjesto toga postoje na margini javnosti, u izuzetno popularnim religijskim forumima i sajtovima, rasprave da li je to religija, da li je prava religija, šta od toga jeste, a šta nije preporučljivo, ali bez propitivanja da možda ništa od toga ne smije biti „medicinska skrb“.
No, na stranu činjenica da duhovni iscjelitelji znaju sve, od depresije do bilo kojeg psihičkog oboljenja, jer još od vremena fra Ivana Jukića imamo zapise da pojedini vjerski službenici krste i popravljaju duše, a Jukić ironično dobacuje da dodaju i kakvu „likariju“, koja vjerovatno zaista i liječi.
Ugao iz kojeg nisu posmatrana ova unosna zanimanja jest njihov freelancing i položaj samozaposlenika. Drugima riječima, usluge duhovnih iscjelitelja, odnosno, egzorcista tipična su samostalna zanataska djelatnost i trebala bi podlijegati oporezivanju. Iako, barem u islamu, hodže ili drugi, nazovimo to pravim imenom, obrtnici u ovoj djelatnosti tvrde da ne naplaćuju učenje Kur'ana, često naplaćuju naučenu vodu, ulje, ćurekot i po stotinu maraka. Tako se jedna seansa u ovoj unosnoj djelatnosti može ravnati sa bilo kojim tretmanom u salonu ljepote. U Bosni i Hercegovini ne postoji nikakav registar o broju ovog tipa samouposlenika. Zapravo, ovo uopšte nije ni prepoznato kao radna djelatnost pred zakonom.
Ipak, skoro da niko ne problematizira postojanje iscjelitelja i njihovo sakrivanja iza religije, odnosno, dopuštanje religijskih institucija da vrše svoje usluge. Osim što ne plaćaju dug državi, te su time izravno privilegovani nad drugim obrtnicima, oni potencijalno nanose veliku štetu ljudima koji u svom očaju traže pomoć na krivim adresama, pa umjesto medicine posežu za nadriljekarstvom.
S jednako ciničkim završtekom kao i početkom, ne može se očekivati da će internet opametiti ljude niti donijeti društvo koje će stati u kraj tome. On je idealna platforma da se bolje reklamiraju ideje srednjovjekovlja. Posebno se to neće desiti u društvima potpune religijske slobode da se bilo koja djelatnost proglasi božijim radom. Zasad možemo čekati avangardu promjene i pokušati parlamentarnim putem ukazati na problem. Onaj ko krene u implementaciju rješenja će izgubiti izbore, ali možda spasi nekoliko unesrećenih ljudi uvodeći sistem i red tamo gdje niko ne smije kročiti – među poreske šejtane/đavole.
Za OP “Revolt” piše drug Suad Beganović. Članak objavljen uz dozvolu autora.
