Maternji jezik kao naše najveće bogatstvo
21. februar obilježava se kao Svjetski dan Maternjeg jezika.
Maternji jezik je naše neprocjenjivo bogatstvo, jezik sa kojim smo rođeni i odrasli i koji govorimo od malih nogu, njegujući kulturne i jezičke različitosti. Iako se u Bosni i Hercegovini jezik često koristi za potezanje političkih pitanja, on je neotuđivo pravo svakog pojedinca i simbol ravnopravnosti svih naroda.
Da bi se ukazalo na zaštitu i značaj jezičke kulture i raznolikosti, Organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu je 1999. godine proglasila 21. februar Međunarodnim danom maternjeg jezika. Maternji jezik jeste bogatstvo koje baštinimo u našoj kulturnoj i jezičkoj tradiciji. On ujedno određuje i naš identitet što nam daje za pravo vlastiti jezik nazvati onim imenom koje najbolje oslikava naš lični identitet. U BIH, kao multietničkoj državi u kojoj žive pripadnici različitih naroda od kojih svako ima svoj maternji jezik, neophodno je da prihvatimo različite maternje jezike sa različitih govornih područja.
Jezik je zapravo nešto više od sporazumijevanja, on predstavlja određene stadije u našem životu i način na koji opisujemo emocije i sve ono što smo preživjeli. Riječima opisujemo emocije i ideje, a određene ideje teško je prevesti na drugi jezik bez da se izgubi njihovo značenje. Dobro poznavanje maternjeg jezika je stoga preduvjet za kreativno izražavanje na stranom jeziku. Jezik je i važan dio identiteta nacije. Ako želimo oslabiti naciju, oduzet će joj se jezik kojim se ona sporazumijeva.
Bogat si onoliko koliko jezika govoriš! Tome najviše doprinosi činjenica da je jezik simbol spajanja, a ne razdvajanja ljudi. S obzirom na to je maternji jezik dio identiteta, mi bez njega ne bismo poznavali sebe, ali isto tako ni razumijevali druge ljude niti pripadali bilo kojem društvu. Čovjek je društveno biće i sam jezik je nastao kao posljedica te činjenice. Jezik nam omogućuje da stupamo u interakciju sa drugim ljudima, sredstvo je upoznavanja, ali i međusobnog razumijevanja. Stoga čuvajmo i poštujmo naš maternji jezik i naučimo da ga prenosimo na buduće generacije!
Piše: Tarik Osmanhodžić
