PIŠE: Almasa Bečić
Bilo je to prije nove ere. Vrijeme u kojem se žena cijeni po što ranijoj udaji, a za posljedicu ima rađanje djece. Njeno je da bude brižna majka i supruga, brine o domaćinstvu, da svim srcem uživa u peglanju odjeće, kuhanju i heklanju, a sve to u tišini i ”udobnosti svog doma”. Najbitnije je da muž bude zadovoljan, a ostalo će samo doći.
Sve izvan pomenutih normativa podrazumijeva zanemarivanje porodice i dobija se etiketa ”razvratnice”.
A sada, dobrodošli u 2020.godinu. Više od dvije hiljade godina kasnije, na našim se prostorima nije puno toga promijenilo. Na sav glas govorimo da živimo u demokratskom društvu, da smo prevazišli patrijarhalne kodove, kad ono…
Da još uvijek živimo u okovima prošlosti i tradicionalnim običajima dokazano je jučer, 17.08.2020.godine. Banjalučke socijaldemokrate u nedostatku ljevičarskih ideja, obraćajući se glasačkom tijelu koje još nije otišlo iz ove države, postigoše upravo suprotno od namjeravanog izbacivši listu kandidata i kandidatkinja za Gradsko vijeće. Lavina komentara pokrenuta je nakon što su pored imena kandidatkinja, osim karijernih uspjeha prisutih i kod muških predstavnika ove stranke, dodali i da su majke (+broj djece). I tako praksa desnice postade i praksa ljevice.
Da se radi o nekorektnom činu, potvrdila je i Aleksandra Petrić, izvršna direktorica Fondacije Udružene žene Banjaluka, te istakla da je krajnje neprihvatljivo to što političke partije na taj način označavaju kandidatkinje na izbornim listama.
„Predstavljanje žena kroz navođenje broja djece koje imaju je odraz tradicionalnog i patrijarhalnog razumijevanja uloge žene u društvu i politici.“
Ista lista objavljena je na ”stubu srama” Helsinškog parlamenta građana Banja Luka iz kojeg ističu da „ovakvo predstavljanje kandidata i kandidatkinja još jednom pokazuje da u nešem društvu idalje postoje korijeniti stereotipi i predrasude o ženskim ulogama u društvu“.
Potom su se oglasili i predstavnici, ali ne i predstavnice pomenute stranke rekavši da su se kandidatkinje dobrovoljno izjasnile da to žele, te da su se oni „vodili logikom da majke rađaju djecu i da one imaju pravo da odluče o tome da li će to biti poznata ili nepoznata činjenica“, a da tu „nema nikakve diskriminacije ili omalovažavanja, već jednostavno poštovanje odluka i želja žena koje se nalaze na listi.“
Također su napomenuli sljedeće: „Stalno pričamo o ravnopravnosti žena u našem društvu, ovim smo htjeli da pokažemo da nije stanje više tako neravnopravno. Intencija i namjera je dobra. Ne vjerujemo da će bilo ko od muškaraca sa naše liste da se smatra ugroženim na taj način, čak smo ponosni na činjenicu da imamo veliki broj žena na listi, iznad zakonske obaveze“.
Dragi ljevičari, ne radi se to tako.
Intencija i namjera su jedno, a rezultat nešto sasvim drugo. Put do pakla popločan je dobrim namjerama. Odsustvo ideje partija na ovim prostorima, te stereotipan pristup glasačkom tijelu uglavnom vodi ka neprepoznatljivosti. Umjesto borbe za bolje plaće i uslove rada, bolje obrazovanje, bolje zdravstvo, bolji životni standard, naša ljevica se okreće pitanju uloge žene u porodici i njenom balansu između porodice i karijere. Potenciranje kandidatkinja koje su uspjele da pored karijere imaju i djecu istovremeno baca u sjenku druge kandidatkinje koje se time ne mogu pohvaliti. Stvaranje diskriminacije sigurno nije bio cilj onih koji se zaklinju socijaldemokratijom. Na ovakvu retoriku smo navikli od nacionalista i drugih stranaka gdje vjera i fundamentalizam igraju bitnu ulogu, ali ne i od društveno osviještenog dijela demokratskog građanstva.
